Izvor: Politika, 27.Dec.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ja sam za dijalog, i tačka!
Spremni smo za dijalog. Kao zapeta puška.
Priđite nam na puškomet! Da se ne dovikujemo!
Mi smo uvek bili za dijalog. Naročito onda kad nam nije bilo do razgovora.
To je jako dobro pitanje. Ne traži odgovor.
Što se mene tiče, možemo o svemu da razgovaramo, pod uslovom da me uopšte ne prekidate.
Ja sam za dijalog ravnopravnih. Oko za oko, zub za zub.
Na osnovu čega tvrdite da ja na svako pitanje odgovaram pitanjem?
>> Pročitaj celu vest na sajtu Politika <<
Prekini me ako te davim, reče piton.
On se toliko zalagao za dijalog da od njega niko nije mogao da dođe do reči.
Pričao je sam sa sobom, ali u tolerantnoj atmosferi, uz puno uvažavanje drukčijeg mišljenja.
To je dobar govornik. Pustio nas je čim je završio.
Kad govorimo svi uglas, to našoj raspravi daje poseban ton.
Hteli smo da vodimo i razgovor gluvih, ali za to niko nije imao sluha.
Kad niko ni s kim ne govori, a svako svakom svašta kaže – to je polemika.
Dobro sam, hvala na pitanju, a i vi ste oćelavili!
Kad bih hteo da budem maliciozan, rekao bih šta mislim o vama.
Ne bih da zvučim neučtivo, ali vi ste stoka neopevana.
A ti si jedna velika svinja!... Izvinite, ja pređoh na ti.
Ne samo da sam spreman da pređem preko te uvrede nego sam voljan da pređem i preko onoga koji je tu uvredu izgovorio.
– Sve su to gluposti!
– Ma i to što kažeš.
Moj politički protivnik je veliko đubre, gnjida i nečovek! To sam za njega rekao, a novinari su izvrnuli smisao mojih reči, pa je ispalo da ja tog uvaženog gospodina vređam.
Neće biti da sam rekao to što ste naveli, sve i da ste me doslovno citirali.
Možda sam ja to i rekao, ali je sigurno da me vi niste dobro razumeli.
Ja često kažem i ono što ne mislim jer sam otvoren i za drukčije mišljenje.
Da biste me bolje razumeli, govorim prosto da prostije ne može, a vi kažete da sam neotesan.
Da biram reči? Znate li vi koliko u srpskom jeziku ima reči?
Kad polemišem, ne mogu da pazim na svaku reč. Imam prebogat rečnik.
Vaspitanje mi ne dozvoljava da se slobodnije izražavam.
Sužavanjem prostora za dijalog nastaje ring.
Mi smo se rukama i nogama borili za kulturu dijaloga.
Razgovarali smo u rukavicama. To nas je spaslo težih povreda.
Evo kako je došlo do polemike: prvo je on mene udario, a onda sam ja replicirao!
Rasprava je vrlo brzo prerasla u tuču, ali dosadašnji kontakti daju osnovu za nastavak dijaloga.
Dijalog je bio toliko živ da je bilo i mrtvih.
Idejno su se razišli. Jedva smo ih razdvojili.
Do srpsko-srpskog dijaloga nikad neće doći. Nismo ludi da pričamo sami sa sobom.
Kad smo se učili toleranciji, prvo smo od sebe pošli. Sebi smo sve tolerisali.
Pucali smo jedni na druge, što samo potvrđuje da su reči nesavršene.
Aleksandar Baljak
[objavljeno: 27.12.2007.]






