Izvor: Blic, 29.Jun.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ja, Divac i RHCP
Meni je na koncertu RHCP bilo sasvim OK. Možda je razlog ležao u činjenici da me organizator uvažio kao pravog Mega Cara, stavivši me u istu limuzinu sa Vladom Divcem, nesumnjivom i pravom svjetskom markom, pa se moje uživanje rasteglo od polaska iz Beograda sve do 6 ujutro, kad smo se nekako probili kroz gužvu do Beograda.
Vladova ležernost, toplina i dječja neposrednost, zanimljivi pogledi na svijet i doživljaji koje je pričao bili su mi više nego dovoljni tog dana, pa mi >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << je i sam koncert prošao u sjenci tog nesvakidašnjeg druženja.
Naravno, pošto se vodi polemika oko samog konceta, evo nekoliko riječi o tome, ipak nije svak imao tu privilegiju da prođe kao ja, pa da vidimo šta je dobila ostala publika. Koncert je bio OK, po svjetski važećim standardima. Kratak, možda, ali je sat i petnaest trenutno važeći standard i niko se na svijetu ne pretrže da svira duže. To što smo mi, domaći muzičari, navikli publiku da gratamo po dva, tri, četiri sata, u stvari sada predstavlja problem. Mozda bi neki DJ nakon RHCP popravio situaciju jer publika je stvarno bila raspolozena za zezanje, pa mislim da bi im, u stvari, bilo svejedno da li je DJ ili oni, samo da se žurka nastavi. Siguran sam da je pouka izvučena. Naravno, ljudi takođe očekuju da jedan ovakav bend zvuči mnogo bolje i ležernije od nekog našeg, samo zato što dolaze iz junačkog Los Anđelesa. Međutim, takvo očekivanje je neracionalno, mi smo muzikalan svijet i recimo DLM, „Disciplina Kitchme" ili „Van Gog" zvuče uživo od RHCP tvrđe i uvjerljivije i to ne bi smjelo nikog da iznenađuje.
To što je pala kiša, nažalost, ljetni veliki otvoreni koncerti nisu imuni na kišu, i to je prosto pitanje sreće, po meni, sreća je što kiša nije pala usred koncerta. Propust je napravljen sa koncepcijom parking prostora, automobili su bila previše koncentrisani na jednom mjestu, pa je gužvu bilo logično očekivati. Opet, da su parkinzi bili raštrkani, moralo bi se ići pješke po nekoliko kilometara, što, opet, mnogima ne bi odgovaralo. Ipak, mislim da glavni problem nije ni jedno ni drugo ni treće, nego nešto sasvim peto.
Ljudi su dolazeći na ovaj koncert očekivali previše. Htjeli su da dožive katarzu, međutim, katarza je nešto što se ne može planirati, ona zavisi od milion faktora.
A i sam RHCP mi je djelovao nedorastao za zadatak koji je imao. Zamišljam nekadašnji „Led Zeppelin" ili Hendriksa u istom ambijentu. Ali, njihova karijera nije bila naduvavana iz Holivuda, bila je prirodna, pa nije moglo ni doći do razočaranja.
