Izvor: Vesti-online.com, 21.Jan.2014, 13:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Izrešetana Srbija
Rafali u Peći nisu ispaljeni samo u naše sinove, već u čitavu Srbiju. Mi smo ostali bez dece, a Srbija bez srca jer su to bili i pucnji u srce naše države. Mi imamo pravo da znamo ko se drznuo da povuče oroz i sve nas izrešeta.
Milka Ljubičić
Ovako, deceniju i po nakon uzaludne potrage za istinom i počiniocima masakra u kafiću Panda, u kome su 14. decembra 1998. godine zverski likvidirana šestorica nevinih srpskih mladića, govori Ljubica Trifović, majka >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << ubijenog gimnazijalca Dragana.
Kada je pre više od mesec dana rešio da javno izvuče iz fioke skoro hermetički zatvoren dosije zločina u Peći, vicepremijer Aleksandar Vučić morao je da zna da time otvara bocu i iz nje pušta duha za koga ne može biti siguran gde će se denuti, ali mora da zna da više nikad neće biti vraćen u onu bocu.
Najavljujući nekoliko puta temeljnu istragu masakra u Peći, Vučić je nagovestio promenu dosadašnje verzije, uz obećanje porodicama žrtava i javnosti da će obelodaniti imena i ubica i nalogodavaca. Prilično nemušto, uz dramske pauze i ograđivanja ("Strah me je i da pomislim ko je to mogao da učini") vicepremijer koji koordinira rad svih srpskih službi bezbednosti otvorio je mogućnost da je krvavi pećki rukopis ispisan - u Beogradu?! Odnosno da ga nisu počinili Albanci uz "blagoslov" britanske, nemačke, američke ili tajne agencije neke druge države.
Ma koliko ova sumnja bila teška i mučna, i ma koliko zabacivala omču na ondašnji državni aparat, izvesno je da će morati da bude ili potvrđena (ma kako bila bolna i za roditelje žrtava i za Srbiju) ili odbačena, i to u veoma kratkom vremenu. U suprotnom, ako se zaboravi, a dosije o likvidaciji srpskih mladića u Peći odloži u neku drugu fioku, na Beogradu će ostati velike rupe.
Ne samo od posledica tuđeg rešetanja, već i od samoranjavanja upakovanog u takozvane državne i nacionalne interese. Ako na slučaj opet padne prašina, u problemu će biti i sam Aleksandar Vučić jer će se opasno približiti onima koji godinama optužuju Srbiju za sve i svašta, pa i za to da je teroristička država.
Nekima se već sada čini da to što Vučić nije do kraja saopštio istinu o masakru u kafiću Panda zapravo pokazuje kako on za tako nešto nema dovoljnu političku podršku, ne samo u Vladi Srbije, nego ni u čitavom društvu.
Ali, baš zato što je sumnja da su Srbi pucali na Srbe, odnosno da je država zbog raznih ciljeva žrtvovala sopstvene građane, monstruozna, ona mora da se što pre razjasni.
Da svakome, bez ikakve dileme, bude jasno da li su ili nisu za masakr u Peći (izvršen navodno da bi se pred Zapadom opravdale akcije srpskih policijskih i vojnih snaga na Kosovu) odgovorni pojedinci iz tadašnje službe Državne bezbednosti i da li im je i ko to naredio.
A sve drugo, odgovori na pitanja poput onih otkud baš sada reaktiviranje istrage zločina u Peći; je li u pitanju međunarodni pritisak i da li se radi samo o pokušaju relativizacije zločina ili pak o potrebi državne katarze su manje važna. Važno je da se konačno sruše zidovi ćutanja. Da se progovori!
Kao što je progovorio i srpski biznismen i nekadašnji ministar Milan Beko:
"Mi smo najgora generacija koja je ikad vodila Srbiju. Kad samo pomislim kakve su fantastične stvari uradile generacije pre nas, čemu su sve odolele... I kad pomislim šta smo mi uradili. Kako smo sve upropastili, unakazili i kako ni dalje ne nalazimo rešenja... Mene je sramota, i sve treba da nas je sramota."
Nastavak na Vesti-online.com...





