Izvor: Blic, 17.Okt.2010, 01:45 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Izlječiva i neizlječiva bolest
Da je Erik Hobsbaum ovih dana ovdje, možda bi nastala i knjiga pod naslovom “Doba zabrana” jer je dugovjeki istoričar svoja djela naslovljavao po dominantnim temama epohe, a epoha u kojoj jesmo izgleda da ozbiljno nastoji da bude zapamćena po zabranama.
Malo je, naime, zemalja u kojima se u petak zabranjuje knjiga, a već u ponedeljak više navijačkih ili sličnih skupina.
Kako da se ne zabranjuju – reći će zabrinuti građanin – kad iz jednih i >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << iz drugih provejava nacizam? To bi svaka demokratska vlast jednako tako sankcionisala, naročito kad se naoko pitoma ideologija prometne u neobuzdano nasilje. Uostalom, ovakve pojave nisu naš specifikum budući da se razne neonacističke inicijative odavno javljaju u razvijenim zapadnim državama.
Za razliku od brojnih analiza, koje se bave zabranama i sankcijama, nešto je teže dokučiti uzroke, ono što dovodi do nemilih scena. I kad se radi o posljedicama (zasad na sreću bez mrtve glave) analize se kanda libe da u prvi plan stave najvažnije – činjenicu da je zlo obuzelo nezanemarljive slojeve omladine. Nisam ljubitelj zabrana, budućnost je na strani mladosti te sadašnja zabrana (ako ostane samo na njoj) neće sprečiti sutrašnju reprizu do koje će sigurno doći budu li mladi i dalje bez perspektive.
Ako je sve ovo tačno (a jest), postavlja se pitanje – postoji li suvisla i pametna strategija u borbi protiv napasti ili se politika i njena akcija svode na pendrek i suzavac, na kraću i dužu robiju? Iskustvo drugih zemalja i sistema pokazuje da sila nije osobito efikasna kad su u pitanju uvjerenja i da nema te tamnice koja će zaustaviti onoga što je voljan dati glavu za ideju. Još je Isus, međutim, pokazao da se zlo pobjeđuje dobrotom, ali izgleda nažalost da dobro danas ne stanuje ovdje.
U ovoj fazi bolest je možda još izlječiva. Koliko sutra to više neće biti, a sutra se približava brže nego što mnogi misle.
