Izvor: Politika, 30.Maj.2010, 22:59 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Inženjeri bespomoćni, nafta se izliva
BP odustao od najnovije operacije da zapuši bušotinu u Meksičkom zalivu, pošto se tehnologija pokazala neadekvatnom za suprotstavljanju pritisku iz podvodnog rezervoara
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 30. maja – „Britiš petroleum” je objavio da je odustao od četvorodnevne operacije začepljivanja naftne bušotine >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << na dnu Meksičkog zaliva, pošto se tehnologija koja je upotrebljena pokazala nemoćnom da se suprotstavi pritisku nafte i gasa iz probušenog rezervoara. Izlivanje između 12.000 i 19.000 barela sirove nafte se nastavlja, pogoršavajući već najveću ekološku katastrofu u američkoj istoriji. „Ništa ne valja, ništa ne valja”, navodi danas „Vašington post” reči jednog inženjera izgovorene u momentu kada je postalo očigledno da operacija „Top kil” – dosad najambiciozniji poduhvat da se začepi podivljali naftni izvor na 1.500 metara dubokom okeanskom dnu – ne daje očekivani rezultat.
Operacija je podrazumevala upumpavanje u izvorište oko 30.000 barela specijalnog teškog blata pomešanog sa cementom, čiji bi pritisak, generisan specijalnom mašinom od 30.000 konjskih snaga, poništio onaj koji dolazi iz podvodnog rezervoara, ali se sila prirode pokazala jačom od one koju su osmislili ljudi.
Nafta se izliva već 40. dan, i sve, prema rečima jednog od aktera ove industrijske i ekološke drame, počinje da liči „na film strave i užasa koji nikako da se završi”.
Za BP, britansku kompaniju koja je radila na ovoj bušotini, i koja je zbog ovog „naftnog Černobilja” već izgubila četvrtinu od svoje berzanske vrednosti, ovo znači nove milijarde koje će morati da budu izdvojene za nadoknadu štete i otklanjanje posledica. Dosadašnji trošak je 940 miliona dolara.
Sledeća opcija je da se pokuša sa modifikovanim postupkom koji je već dva puta primenjen, ali bez rezultata, s obrazloženjem da su inženjeri posle svega iskusniji. Da se na „priventer”, 450 tona tešku mašineriju iznad bušotine na dnu okeana, na kojoj su svi ventili čije je otkazivanje i izazvalo nesreću, postavi specijalna kupola, sa nekoliko cevi koje vode na površinu, kroz koje bi se do tankera sprovodila „većina” nafte koja curi.
Ni ovoga puta nema garancija da će se uspeti (procedura će potrajati bar sedam dana), dok je jedino efikasno rešenje otvaranje bar dve nove bušotine koje bi smanjile pritisak u podvodnom rezervoaru. Prva će, međutim, biti kompletirana tek u avgustu.
Sa najnovijim razočaranjima rastu i politički pritisci da država preuzme celu operaciju u svoje ruke, koji nemaju baš mnogo rezona, s obzirom na to da neophodnom tehnologijom i znanjem za ovakve situacije raspolaže jedino privatna naftna industrija. Uprkos tome, ovo izrasta u najveću krizu dosadašnjeg mandata predsednika Obame.
Interna dokumenta BP koja objavljuje „Njujork tajms” pokazuju inače da je na ovoj bušotini bilo problema čak i godinu dana pre nego što je 20. aprila eksplozija šištećeg gasa istraživačku platformu povukla na dno zajedno sa 11 naftaša. Još nema uverljivog objašnjenja kako je moglo da se dogodi da svi uređaji za sprečavanje ovakvih situacija jednostavno otkažu. „Vreme je da prestanemo da budemo optimisti”, sumorno je konstatovao Ed Overton, profesor ekologije sa državnog univerziteta Luizijana, pozivajući da se broj plovila koja učestvuju u operaciji otklanjanja posledica ogromne naftne mrlje, sada veće od površine Srbije, sa 1.300 poveća na 10.000.
U celoj akciji inače angažovano je već više od 20.000 ljudi, a danas je saopšteno da će država znatno povećati i broj svog personala na ovom poslu.
M. Mišić
[objavljeno: 31/05/2010]














