Izvor: Nezavisne Novine, 03.Nov.2016, 11:28   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Inkluzija kao društveni stav

Svako dijete kao pojedinac ima svoje specifičnosti i treba ga slijediti u tome, tim mi je riječima Daniela Cochlar, rukovodilac Službe bečkih vrtića, svojevremeno definisala njihovu inkluziju.

Zapanjena mojim pitanjem, kao pedagog i roditelj, slikovito je objasnila da je uključenost bez integracije nemoguća, kao i da se njeni temelji  grade već s prvim koracima u institucionalnom odgoju.

Potrebno je mnogo toga u BiH kako bi djeca s Daunovim sindromom, autizmom ili brojnim >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << poteškoćama u razvoju odrastala zajedno s vršnjacima koji iste nemaju, objašnjavala sam.

Činjenica je da smo o primarnim uslovima za obrazovanje nas dvije razgovarale s pola vijeka vremenske razlike u njihovom uspostavljanju. Osim toga, kultura vrtića u Beču je stara više od 150 godina. Samo za užinu iz biološkog uzgoja za vrtiće grad izdvoji milionska sredstva.

Lakoća Danielinih rečenica nije bila samo u tome. Inkluzija je društveni stav i to je suština koja je izostala u bh. procesu inkluzivnosti.

Mnogo je pojedinačnih i institucionalnih primjera koji svakodnevno govore o  tome, a posljednji je iz Ministarstva prosvjete i kulture RS, koje je tek 18 dana nakon početka školske godine dostavilo odobrenje školama za angažovanje asistenata u nastavi.

Osnov je to za umanjenje naknada asistenatima, kojima se godišnje izdvoji tek po 2.961 KM,  uskrati pravo na državni praznik, zdra-stveno osiguranje ili staž, ali i ozbiljno postavljanje pitanja  odgovornosti i odnosa prema pravima djece.

Najzad i jedan od pokazatelja neuspjeha inklu-zivnosti je ako djeca koja imaju prava na asistenciju u nastavnom procesu nisu prepoznata i kao učenici.

Nastavak na Nezavisne Novine...