Izvor: Politika, 19.Avg.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ideološko zlostavljanje
Ako pođemo od činjenice da postoje politički jezik i jezik politike – možemo reći da ovaj prvi ima isključivo ritualnu funkciju uzajamnog prepoznavanja nosilaca političkog diskursa i njihove identifikacije sa određenim krugovima i prihvaćenim mišljenjima u okviru trajnije ili trenutno važeće ideologije. Najupadljivije odlike toga sloja u našem jeziku jesu ideološka obeležja jezika. Njegova osnovna funkcija jeste pragmatička: usmerena na promenu ne samo svesti, već i ponašanja >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << ljudi. I sve to postiže jezičkom persuazijom, tj. udvaranjem "masi", i prenebregavanjem osnovnog smisla reči i izraza, te i same suštine govora.
Isporedimo neke takve primere iz štampe:
– Haški tribunal će uputiti zvanično pismo Vladi SRJ i tražiti pristup svim ljudima pobrojanim u optužnici... (Nataša Kandić, "Reporter", 5. decembar 2001); Izgradnja najbližih odnosa sa Srbijom je prioritet broj jedan... (Željko Šturanović, premijer Crne Gore, "Glas", 7. jul 2007).
Politički jezik kao simbol apstraktnog i bezličnog informisanja, čisto formalan i ravnodušan prema istini ili laži – ogromno doprinosi demoralizaciji. Depersonalizacijom i desemantizacijom, tj. dekonkretizacijom prikriva se izvor informacije. A sve što je bezlično i, prema tome, više ili manje oslobođeno odgovornosti i skrupula, činilac je demoralizacije. Pogledajmo jedan primer: – Srbima u njihovoj državi nije potrebna pozitivna diskriminacija. Ali, zagarantovani mandati šire dobru sliku o Srbiji u Evropi... (Bojan Pajtić, "Večernje novosti", subota, 7. jun 2007).
Podvrgnuta visokom stepenu unifikacije i šablonizacije, a pod "prinudom" komunikativnog cilja – javna reč iscrpljuje smisao. Filolozima ostaje da prate te pojave, da ih konstatuju i definišu, ali i da šalju upozorenja na adrese onih koji iz nehata ili neznanja prekoračuju granice jezičke norme – bilo suvišnim povođenjem za jezičkom modom i stranim uzorom, bilo pak preteranim zahvatom u lokalne trezore jezičkih rezervi. Upozorenja posebno treba uputiti onima koji namerno ugrožavaju srpski jezik – zloupotrebljavajući ga. Ideološko zlostavljanje jezika nužno ga funkcionalno onesposobljava i semantički smrtno ugrožava.
Bez obzira na to što jezik po prirodi stvari nadživljava svaku ideologiju, ma koliko isključivu i nasilničku – treba sa nelagodom reagovati na ideologizaciju, urbanizaciju jezika i odbacivanje tzv. lingvističke "prostote" zarad kultivisanja jezika i jezičke kulture posmatrane sa visine vladajuće elite, otkuda se prezirni pogled širi na tzv. narodnu masu.
Gradska jezička svakodnevica ne sme se izjednačiti sa normativno ispravnim, nasuprot "nepismenoj prostoti" seoske sredine. Tamo gde bi se očekivalo da će rad na kultivisanju jezika biti najintenzivniji upravo je najzanemareniji.
[objavljeno: ]
