Izvor: Kurir, 05.Jan.2011, 09:44 (ažurirano 02.Apr.2020.)
ILI JESI, ILI NIJESI
Crnogorski jezik je odnedavno dobio pravopis i gramatiku. Štampa se i udžbenik. Ali, nekako se sporo prima u divanu braće Crnogoraca. Čak ni na najvišem nivou. Prosto, ne zna se šta jeste, a šta „nijeste“ u pr(ij)ednosti. Onaj Ranko Krivokapić kaže za sebe da je „predsednik“ parlamenta, dočim se novopostavljeni Igor Lukšić vodi kao „predsjednik“ vlade.
Prilog tim jezičkim dilemama viđen je i u novogodišnjem intervjuu koji je premijer dao Pobjedi. Držim, to je >> Pročitaj celu vest na sajtu Kurir << bilo i ubedljivo najzabavnije štivo u prazničnim danima dokolice. Veseo karakter ovom razgovoru sa crnogorskim premijerom, koji je u opuštenoj atmosferi jednog podgoričkog kafića vodilo čak pet Pobjedinih urednika, dala su pitanja tipa „ili-ili“, na koja su odgovori zavedeni pod naslovom „Leksikon Igora Lukšića“.
Između ostalih dilema i „dvojbi“, premijer je stavljen pred sledeći izbor:
Redovna penzija ili neredovna plata?
- Neredovna plata.
Poezija ili proza?
- Čudno, ali ipak proza.
Vijesti ili Kurir?
- Vijesti.
Pab ili diskoteka?
- Pab.
Amfilohije ili Mihailo?
- Huuh, Kvisko... Ili recimo Jerusalim.
Kum ili Volstrit?
- Kum.
Psiholozi, tajne agenture i svakojaki analitičari sad će sigurno stati da izvlače razne zaključke iz ovih Lukšićevih odgovora (hm, Kum, pab, proza...), ali ne verujem da će im biti od velike pomoći. Posebno ako se zna da se petorici Pobjedinih urednika (sa svih deset ušiju) omaklo nerazumevanje premijerovih reči izgovorenih na čistom crnogorskom!
Elem, greška se provukla u delu u kojem je premijer govorio o verskim pitanjima, gde je, prema prvobitnoj, novogodišnjoj verziji, ispalo da nije vernik! Ali, šipak - jeste!
- U novogodišnjem broju Pobjede našom greškom objavljeno je da je predsjednik Vlade izjavio u intervjuu da nije vjernik. Riječ „jesam“ je omaškom napisana kao „nijesam“. Rečenica „Iako nijesam vjernik...“ ispravno glasi: „Iako jesam vjernik, nikada nijesam to previše eksponirao“ - stajalo je u ispravci u prvom postnovogodišnjem broju Pobjede.
I budi ti sad tu pametan šta Lukšić jeste, a šta nijeste. I ako, kao što tvrdi, jeste vernik, čiji li je? Po onom gore „ili-ili“ ispade da „nijeste“ ni Amfilohijev ni Mirašev. Nego Jerusalimski. Šta god se pod tim podrazumevalo. Ali, ono što je tu manje duhovito, jeste da je upravo iz te „jerusalimske“ pozicije crnogorski premijer najavio i rešavanje pitanja imovine Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
A tu, ma koliko njegov crnogorski naginjao na srpski, nije bilo lako rastumačiti šta je zapravo hteo da kaže. Doduše, pominje Lukšić da neko nečeg treba da se odrekne, ali ne kaže i ko. Mada, nije daleko od pameti zaključiti da se može odricati samo onaj koji nešto i ima. A jasno je da to u ovom slučaju može da bude samo srpska crkva u Crnoj Gori. Ako su već od Srba pozajmili jezik i dodali mu dva slova (s i z), što ne bi štrpnuli i još ponešto. Bar još dok nam je sve to smešno...
