Izvor: Politika, 10.Okt.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Hrvatski slučaj: Inflacija ratnika
Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb, 9. oktobra – "Ko reši Registar hrvatskih branitelja – dobiće izbore!", ova krilatica sve češće se čuje u poslednje vreme u Hrvatskoj kako se približavaju parlamentarni izbori, a koliko je to postalo vruće političko pitanje pokazala je i sinoćna emisija "Latinica" Hrvatske televizije.
Problemi s ovim registrom počeli su odmah kada je i donet, negde u ovo vreme 2005. godine. Glavni razlozi su što je objavljeni podatak da je ukupno >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << bilo 489.407 branitelja (kako se u Hrvatskoj nazivaju hrvatski učesnici proteklog rata, jer je zvanična verzija da je "Hrvatska bila napadnuta") mnogima izgledao više kao inflacija boraca nego stvarno stanje u proteklom ratu, kao i činjenica da nadležno ministarstvo do danas nije dozvolilo objavljivanje imena tih silnih boraca za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku. Ima sve to, naravno, i svoju konkretnu podlogu, jer na osnovu priznatog statusa hrvatskog branitelja ostvaruju se razna prava i prednosti, a među njima je i vlasništvo nad akcijama u Fondu hrvatskih branitelja u koji država uplaćuje deo od prodatih preduzeća u svom vlasništvu.
"Objava Registra značila bi kršenje zakona. Reč je o ličnim podacima, koje bez dozvole ne možemo objaviti", tvrdi uporno ministarka za branitelje Jadranka Kosor kadgod ojačaju zahtevi za uvid u taj dugački spisak, kao što se dešava i ovih dana, a opšte je uverenje da se tom navodnom zaštitom ličnih podataka u stvari sprečava da se sazna ko je sve dobio takav u Hrvatskoj danas cenjeni društveni status.
Ta tema već nekoliko puta bila je u vrhu dnevne političke zainteresovanosti, pa je tako početkom proteklog leta bila i predmet rasprave u Saboru gde su izrečene oštre kritike na račun Ministarstva branitelja koje je sastavilo taj spisak i vlade koja je, naravno, iza toga. "Mi smo samo objedinili podatke koje su imali MUP i Ministarstvo odbrane, a toliki broj je zato što su se branitelji smenjivali na ratištu", branila se ministarka Kosor.
Opozicioni zastupnici, međutim, bili su neumoljivi: "Da smo imali toliko branitelja rat bismo završili za tri meseca", ukazuje Željko Kurtov iz HNS-a, zahtevajući da se objavi celi Registar i da se "vidi ko je zalutao na popis". On, takođe, smatra da se tu radi o prevari, jer ispada da je rat trajao od 1990. do 1996. godine, pa je najavio tužbu Ustavnom sudu. "Domovinski rat je trajao od 1991. do 1995. godine, pa odakle se onda daju bodovi za 1990, do maja 1991, ili za 1996. godinu?", pita on. Među najglasnijim zagovornicima objavljivanja sadržaja Registra hrvatskih branitelja je i liberal Zlatko Kramarić: "S pola miliona branitelja došli bismo do Beča ili Istanbula, zavisno na koju bismo stranu krenuli", kaže on i dodaje da ga veoma brine nesrazmeran broj boraca od 370.000, koji je po završetku objavio sam Franjo Tuđman, i ovog od bezmalo pola miliona.
Rasprave i sučeljavanja zbog spiska boraca iz proteklog rata prate i neobične situacije koje su se pretvarale u prave afere pune emocija.
Verovatno najbizarnija afera u tom pogledu je otkriće da na tom spisku nije vrhovnik Franjo Tuđman (kako se u Hrvatskoj naziva vrhovni komandant oružanih snaga RH). Bio je to nemali šok kada se utvrdilo da je Ministarstvo odbrane u Registar uvrstilo sve članove Glavnog štaba HV-a, ali ne i njihovog vrhovnog komandanta. "To je najveća svinjarija u hrvatskoj povesti", grmela su udruženja boraca iz proteklog rata.
Nešto pre toga neugodna situacija zabeležena je i u vezi sa hrvatskim borcima iz Vukovara, pripadnicima 204. vukovarske brigade, koja je priznata tek petnaestak godina posle njihovog poraza. Prema navodima komandanata iz odbrane Vukovara tokom borbi u jesen 1991. godine na hrvatskoj strani bilo je ukupno oko 2.300 boraca, da bi taj broj, naravno, posle rata "nabujao" na oko 4.000. Koliko je to pogodilo i uvredilo one koji su se zaista borili nije teško zaključiti.
Dok se imena boraca iz Registra hrvatskih branitelja "štite" od javnosti, jedino što je poznato iz tog polumilionskog spiska jeste struktura. Tako je objavljeno da je od ukupno 489.407 osoba sa statusom branitelja 149.093 muškarca i 7.944 žena, a 157.037 su "dragovoljci", odnosno oni koji su se među prvima dobrovoljno priključili hrvatskim oružanim snagama i najdalje do 15. januara 1992. godine (kada je Hrvatska međunarodno priznata).
Nadalje, samo 7.351 borac ima "puni ratni staž", odnosno učestvovali su u ratu od prvog do poslednjeg dana, što je nešto manje od punih šest godina. "Oni su bili kičma otpora agresoru", kaže nekadašnji kafanski svirač i ugostitelj, a zatim hrvatski general Đuro Dečak, koji za sebe navodi da je u ratu proveo 2.157 dana. S druge strane, 21 osoba samo je jedan dan provela u ratu, jer su zbog bolesti odmah vraćeni kući, 14.073 bili su na ratištu manje od dve nedelje, a 38.526 do mesec dana. Glavnina vojske, njih 212.553, provela je u ratu duže od godinu dana, a 180.000 manje od pola godine.
Na spisku hrvatskih branitelja, međutim, nisu samo aktivni borci, već i svi oni koji su u vreme rata bili zaposleni u odgovarajućim državnim organima (tzv. neborbeni sektor). Izvor je to dodatnih frustracija i sukoba, jer se pokazalo da će više akcija u Fondu branitelja dobiti jedna sekretarica koja je u Ministarstvu odbrane ili policiji radila pet godina, nego borac koji je proveo šest meseci na ratištu u najteže vreme. Poseban slučaj u svemu ovome je penzionisani ratni general Vladimir Zagorac, čovek s najviše ratnih odlikovanja u Hrvatskoj, a da ni jedan jedini dan nije proveo na ratištu. Bio je u vrhu vojnog snabdevanja preko kojeg je od pomoćnog geodete za svega nekoliko godina postao jedan od najbogatijih Hrvata.
-----------------------------------------------------------
Bataljon dragovoljaca izvršio samoubistvo
Hrvatski borci iz proteklog rata imaju popriličnu pomoć države kroz razna prava, a koja prevazilaze ono što je preostalo antifašističkim borcima iz Drugog svetskog rata. Tu su razni vidovi socijalne i zdravstvene pomoći, posebni krediti s povoljnim kamatama i rokovima otplate, kupovina auta i sl., prednost kod zapošljavanja, razni oblici prekvalifikacije, deonice u Fondu branitelja zavisno od dužine ratnog staža, prednost i pogodnosti pri rešavanju stambenih pitanja, prednost kod upisa dece na fakultete itd.
Preko brojnih udruženja hrvatski borci su prisutni i u političkom i društvenom životu, otvorena su im vrata svih medija u kojima redovno iznose svoje stavove i utisak je da imaju posebno mesto u društvu, pogotovo što se često ističe da je Hrvatska sama i vlastitim snagama izborila svoju nezavisnost bez presudne pomoći sa strane. A u tome su, naravno, nezaobilaznu ulogu imali borci, posebno "dragovoljci".
Ova medalja, međutim, ima i drugu stranu: borci iz proteklog rata često smatraju da su gurnuti na margine društva za koje su se borili, o čemu govore brojni javni istupi razočaranih, kao i veliki broj samoubistava. Do sada je na sebe podiglo ruku više hrvatskih boraca nego što ih je ukupno poginulo na primer u Vukovaru. Kako se to ovde slikovito prikazuje, godišnje na ovaj način odlazi čitava četa, a u 4-5 proteklih godina taj broj je prešao solidan bataljon. Do sada se ubilo preko 1.300 hrvatskih boraca.
[objavljeno: ]
