Izvor: Blic, 09.Dec.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Hodajući po vodi
Ako se, eventualno, daleka budućnost Beograda možda i ne može predvidjeti, ova neposredna više je nego očigledna. Budući da je grad podignut na dvije vode te se, pride, i dobrano prućio preko Save i Dunava, ljudi htjeli - ne htjeli moraju prelaziti rijeke. Kako ovdašnja čeljad još nije naučila lebditi, valja joj koristiti mostove, a mostovi (kojih je i ovako nedovoljno) uskoro će na opravku, renoviranje, remont.
Već i sada, dok postojeće ćuprije kako-tako omogućuju građanima >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << da mrdaju amo-tamo, čim padne kiša ili štogod krupnije saobraćaj manje-više prestaje. Sutra, kad se obustavi promet Gazelom i derutnim Pančevačkim mostom, doći će izvjesno do potpune blokade i zastoja života u glavnom gradu. Doći će do kolapsa i tzv. raspada sistema.
Ima nekoliko godina kako gradska vlast iz nekog razloga popravlja trotoare. To je, naravno, više nego pohvalno iako se ne zna koliko će dugo ove skupocjene kockice izdržati, budući da se na mnogim mjestima već odvaljuju premda su tek nedavno postavljene. Bilo kako bilo, u taj su poduhvat nesumnjivo uložena znatna sredstva, a greška je samo u pukom redoslijedu poteza. Najprije se, valjda, moralo rješavati bitno (tj. mostovi), a tek potom sporedno (tj. kockice). Kako je i zašto došlo do ovakve (sistemske?) greške, koja će svakog dana zagorčavati život miliona putnika? U čemu je odgonetka ove glupa zagonetke? U nečijem privatnom interesu ili u javnoj stvari? Sad će se, navodno, kad sve stane, u pomoć pozvati brodovi i čamci, a možda i pontoni, a možda i skele i sva druga plovila te na kraju i legendarne brodarkinje vile.
Mnogi ovdašnji ljudi se i danas rado sjećaju Branka Pešića, slavnog beogradskog gradonačelnika. Prošlo je mnogo godina od njegove ere, ali se korist koju je on donio svome gradu i sada osjeća i vidi. Hoćemo li se jednako toliko dugo sjećati i ove štete što nas upravo čeka? Ili ćemo, poput mjesečara, laganim korakom, kao u snu, lakokrili, preko vode?
