Izvor: Nezavisne Novine, 12.Dec.2016, 21:26   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Hoćemo li na aerodromu saditi kupus?

O Aerodromu Banjaluka pišem više od deset godina i za sve to vrijeme nijedna uprava koja je tamo bila nije htjela ili nije mogla da pronađe dobitnu formulu kako uspostaviti barem jednu ozbiljnu liniju koja bi milion ljudi koji žive u krugu od stotinak kilometara oko Mahovljana povezala sa ostatkom svijeta.

Svakakvih budalaština je tu bilo - od "Air Srpske" pa do opskurne kompanije "Austrojeta" i linije prema austrijskom Salcburgu koju je neki domaći genijalac iz oblasti avio-industrije >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << ocijenio kao pravi magnet za mušterije. Vjerovatno su očekivali neviđenu navalu Banjalučana za Salcburg, da su planirali nabavku novog dvospratnog A380 da podmiri sve te Banjalučane oduševljene Salcburgom. Naravno, ovo sam izmislio, mada pretpostavljam da i nije puno daleko od istine.

Šta je za Banjaluku rješenje? Rješenje je jedna linija ili za Beč, Minhen ili Frankfurt sa svakodnevnim polaskom u jutarnjim časovima i povratkom nešto iza podne. U tim terminima s ovih aerodroma možete praktično uhvatiti konekciju prema bilo kojoj destinaciji u svijetu. Ako bi se pojavila ozbiljna kompanija - ne ove tipa "Sea Air", "Austrojet" i slične budalaštine, nego ozbiljna evropska kompanija, treba joj pružiti sve - i subvenciju na određeni period, recimo do pola godine ako ne bude imala dovoljno putnika. Ako su tačni podaci da 70.000 ljudi oko aerodroma leti godišnje sa susjednih aerodroma, onda bi svakodnevna linija u povoljnom terminu ka jednom od ovih aerodroma mogla generisati dovoljno interesa, tako da bi ta kompanija nakon pola godine morala da nastavi da posluje sama, bez ikakvih subvencija i po komercijalnim uslovima. Polugodišnja subvencija nas ne bi koštala više od 700.000 do 800.000 evra plus besplatno korištenje aerodroma. Pare bi se mogle naći da se, recimo, otpuste svi oni džabalebaroši koji su se sve ove godine nagomilali na aerodromu.

Nisam stručnjak za avio-prevoz i neću nikome soliti pamet. Ali znam samo jedno: da postoji istinska želja naših vlasti da se ovo pitanje riješi, ono bi bilo riješeno - ili bismo do danas imali profitabilnu avio-liniju, ili bismo aerodrom privatizovali pa dali nekom da radi ko zna, ili bismo ga zatvorili, a pare uložili u nešto drugo. Recimo, u oporavak željezničkog putničkog saobraćaja, ili za kupovinu novih autobusa za 25-satno klackanje do Švedske.

Sve gore navedeno bilo bi bolje od ovog što imamo danas - ogromnu betonsko-travnatu površinu koja baš ničemu ne služi. Pa da onda, možda, posadimo kupus.

I to bi bilo korisnije od ovog sada.

Nastavak na Nezavisne Novine...