Izvor: B92, 06.Mar.2014, 15:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
HR: Genocidne namere srpskih snaga
Hag -- U nastavku rasprave pred Međunarodnim sudom pravde, Hrvatska tvrdi da su srpske snage počinile masovna ubistva s genocidnom namerom da Hrvate delimično unište.
Zastupnik Hrvatske Davorin Lapaš rekao je da je od avgusta 1991. JNA, zajedno sa paravojnim snagama, napadala i uništavala hrvatska sela i njihovo stanovništvo.
Lapaš je izneo pregled tih napada, navodeći da su "mnogi civili masakrirani" u selima poput Dalja i Erduta; da je u Pakracu "oteto" 176 meštana >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << i da je 49 kasnije pronađeno u masovnoj grobnici, uključujući desetogodišnje dete; dok je u Tovarniku "masakrirano 48 civila".
"Vojnici JNA direktno su bili umešani u ta ubistva" ili su omogućili paravojskama da to učine, tvrdio je hrvatski zastupnik, naglašavajući da dokazi pokazuju da je "očigledna odgovornost Srbije" za ta zlodela. Napadi su bili usmereni na Hrvate "koji nisu otišli" iz svojih sela, većinom stare i nemoćne, "s namerom da budu uništeni" kako bi te teritorije bile uključene u ujedinjenu srpsku državu.
Do jula 1992, precizirao je Lapaš, srpske snage brutalno su ubile 3.656 nesrba u istočnoj Slavoniji, Baranji i Kninskoj krajini, koji su kasnije ekshumirani iz više od 100 masovnih grobnica. Argument iz podnesaka Srbije da su u tim grobnicama "relativno male grupe
preminulih", Hrvatska je odbacila precizirajući da je u Vukovaru u jednoj grobnici bilo 938 tela, u selu Lovas 68, a na Ovčari više od 200.
O seksualnom nasilju, mučenju i deportacijama, kao "sistematskom pokušaju uništavanja" hrvatskog stanovništva, govorila je šefica delegacije Hrvatske Vesna Crnić-Grotić.
Ona je, kao primer, navela da je u Vukovaru jedna žena bila višestruko silovana, što je posmatrala njena "sestra koja je i sama bila ozbiljno seksualno zlostavljana". Srpski vojnici u Tovarniku su silovali "dve petnaestogodišnjakinje, pre nego što su ih ubili".
U istom selu, po predstavnici Hrvatske, "trojica muškaraca su bila kastrirana, pre nego što su ustreljena", što je video i propustio da spreči "kapetan JNA".
U zatvoru u Sremskoj Mitrovici, gde su hrvatski civili bili prebačeni posle pada Vukovara, u jesen 1991, "stražari su dozvolili zatvorenicima da grupno siluju ženu" koja je "ostala trudna", da bi, zatim, ponovo bila silovana sve dok nije "pobacila", kazala je Crnić-Grotić. Ona je tvrdila da su, u zarobljeničkom logoru u Begejcima kod Zrenjanina, Hrvati bili prisiljavani da glave stavljaju u kaveze sa pacovima koji su ih grizli.
Pozivajući se na presudu Jovici Stanišiću pred Haškim tribunalom, zastupnica Hrvatske rekla je da je 80.000-100.000 Hrvata bilo prinuđeno da "pobegne" sa područja predviđenih da uđu u ujedinjenu srpsku državu i da su "mnogi prisilno deportovani".
Britanski profesor Džejms Kroford (James Crafword) dokazivao je, u ime Hrvatske, da se odgovornost za "genocidna" zlodela JNA, teritorijalne odbrane, srpske milicije i paravojnih formacija može pripisati Srbiji.
Kroford je tvrdio da je JNA u leto 1991. faktički postala srpska vojska, citirajući nalaz iz presude Tribunala lideru krajiških Srba Milanu Martiću da je predsednik Srbije Slobodan Milošević imao kontrolu nad saveznom vojskom i da je od avgusta te godine postojao udruženi zločinački poduhvat za stvaranje nove srpske države, trajnim uklanjanjem Hrvata sa jedne trećine hrvatske teritorije.
Hrvatska se pozivala i na izjave Borislava Jovića i generala Veljka Kadijevića da će JNA braniti srpski narod i područja. Budući da je savezna vojska "delovala kao armija srpske države u nastajanju", odgovornost za njene zločine može se pripisati Srbiji. "JNA je de fakto bila državni organ Srbije", tvrdio je Kroford.
Paravojne formacije koje su, takođe, činile zlodela nad hrvatskim stanovništvom bile su "pod komandom i kontrolom JNA". Za lidera radikala Vojislava Šešelja, Kroford je rekao da ga je Milošević, s kojim je bio "blizak", "koristio da javno govori ono što je Milošević tajno radio".
Izlaganje argumenata u prilog svojoj tužbi protiv Srbije za genocid, Hrvatska će okončati sutra.
Od 10. marta, zastupnici Srbije će uzvratiti izlaganjima o hrvatskoj tužbi, ali i kontratužbi koju je zvanični Beograd podneo protiv
Zagreba.
Druga runda razmene argumenata biće, uz pauze, održana od 20. marta do 1. aprila.
Hrvatska je tužbu zbog navodnog genocida protiv tadašnje SRJ podnela u julu 1999, a Srbija je kontratužbu sudu dostavila u januaru 2010.
Međunarodni sud pravde se u novembru 2008. oglasio nadležnim za tužbu Hrvatske protiv Srbije, posle rasprave u kojoj je srpski pravni tim tu nadležnost osporavao.
U tužbi protiv Srbije, Hrvatska tvrdi da je zvanični Beograd odgovoran za "etničko čišćenje" hrvatskih građana kao "oblik genocida" zato što je "direktno kontrolisao aktivnosti svojih oružanih snaga, obaveštajnih agenata i raznih paravojnih odreda koji su počinili zločine na teritoriji Hrvatske, u regionu Knina, istočne i zapadne Slavonije i Dalmacije".
Veliki broj građana Hrvatske je, navodi se tužbi, prognan, ubijen, mučen ili nezakonito zatvoren, a uništeno je i mnogo imovine.
U prvoj verziji tužbe, Hrvatska je SRJ krivila i za egzodus Srba tokom i posle operacije Oluja u avgustu 1995, ali je taj navod kasnije povukla.
Zvanicni Zagreb je tužbom zatražio da Međunarodni sud pravde proglasi Srbiju krivom za kršenje Konvencije o genocidu i naloži joj da kazni sve počinioce i Hrvatskoj vrati kulturna dobra i plati joj ratnu štetu u iznosu koji bi utvrdio sud.
U kontratužbi, Srbija tvrdi da su hrvatske vlasti počinile genocid tokom operacije Oluja, u nameri da potpuno ili delimično unište krajiške Srbe kao etničku grupu.
Genocid je, kako se navodi u kontra-tužbi Srbije, počinjen ubistvima i nanošenjem ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda pripadnicima srpske zajednice, te hotimičnim stavljanjem Srba kao nacionalne grupe u situaciju smišljenu na njeno delimično fizičko uništenje.
Alternativno, Srbija je od suda zatražila da Hrvatsku proglasi odgovornom za zaveru za počinjenje genocida ili za to što je propustila i propušta da genocid spreči i kazni.
