Izvor: Nezavisne Novine, 06.Sep.2016, 20:40   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Govor mržnje

Ovih dana, tačnije u četvrtak, 1. septembra, poznati književnik Filip David promovisao je u Tuzli svoj roman "Kuća sećanja i zaborava".

Tom prilikom David je izjavio da su političari napravili mrziteljske narode, da bi bilo normalno da političari dobiju glasove jer savjetuju ljude kako da žive zajedno, a ne da potiču na zlo. Upozorio je da se ponovo čuje retorika identična onoj iz devedesetih, a da je tragično da je onih koji se bune protiv sve manje.

Imao sam tu >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << privilegiju da profesora Davida upoznam u Bijelom Polju, tokom održavanja festivala fantastične književnosti, Refestikon, na koji sam i sam pozvan, a na kome je upravo Filipu Davidu uručena nagrada "Zlatni zmaj" za njegov cjelokupni književni doprinos. David se pokazao izuzetno pristupačnim i prijatnim sagovornikom. Istakao je da posebno voli Crnu Goru i zbog njenih prirodnih ljepota,  ali i zbog toga što je sačuvala mir i svoj multinacionalni sastav i kroz najturbulentnija vremena novije balkanske istorije. Podijelio je sa nama i svoja sjećanja iz njegovog djetinstva, na dobre ljude u vremenima zla, kada su mještani jednog sela, tokom nacističke okupacije, rizikujući živote svih mještana, sakrivali njega i njegovu jevrejsku porodicu. Od Davida smo saznali i da je devedesetih godina, zbog svoje antiratne politike, uklonjen sa Radio-televizije Beograd, iako je bio urednik Dramskog programa. Posebno su mi se urezale u sjećanje njegove riječi, koje je ponovio i tokom skorašnjeg gostovanja u Tuzli, da nije dovoljno samo ne činiti zlo i biti pasivan, već da se čovjek mora suprotstaviti zlu.

Da bi se čovjek suprotstavio zlu na način sličan Davidovom, potrebno je prije svega izgraditi ugled u naučnim, književnim i umjetničkim krugovima, ali što da ne, i u privrednim i političkim. Glas takvih ljudi ima potrebnu jačinu, potreban autoritet i težinu. Ono još bitnije, da bi neko slijedio put Filipa Davida i njemu sličnih istomišljenika potrebna je petlja, narodski rečeno, treba imati kockasta m*da, biti spreman da se ostane bez posla i egzistencije, da mediji, većina njih, upiru prst u tebe i prozivaju te da si špijun, plaćenik, izdajnik, da nemaš prezime na ić, da ti  broje krvna zrnca i slično.

A, šta je danas sa većinom naših intelektualaca? Gdje su ti naši brojni književnici, slikari, pozorišni i filmski radnici i drugi? Čini se da je većina njih još uvijek zatvorena u svoje nacionalne torove, da se dodvoravaju i idu niz dlaku političkim elitama, da se drže čvrsto uvezani u svoje kružoke, radi svoje sitne koristi i statusa, zbog čega ne dozvoljavaju mladim umjetnicima da istinski prodru na scenu, nametnu i donesu nove vjetrove.

Glas intelektualaca mora biti odgovoran, snažan glas razuma i savjesti, glas mira, pomirenja i tolerancije. Mir mora biti svetinja i najveći nacionalni interes svih naroda. Intelektualac mora biti kritičan i savjetodavan i prema vlastima i prema opoziciji. Tada možemo imati drugačije tonove i u retorici političara, imaće vodilju i uzor, a ne servilnog sljedbenika.

Za sve to, naravno, kao što rekoh, treba hrabrosti i spremnosti da se ne bude u milosti ni vlasti, ni opozicije, niti ministarstava za kulturu. Ali sa druge strane, živjećemo u mirnijem i tolerantnijem društvu. Predizborne kampanje neće biti zapaljive i opasne igre na oštrici noža, jer ma koliko god da ogromna većina građana Bosne i Hercegovine, iz oba entiteta i iz sva tri naroda, ne želi rat i povratak u mračne devedesete, ne smije se nikako zaboraviti da puška koja se pojavi u prvom činu drame u zadnjem mora da opali. Glas razuma iz intelektualnih krugova takvu dramu mora preduprijediti.

Nastavak na Nezavisne Novine...