Izvor: RTS, 14.Jul.2013, 08:33   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Gluvi telefoni oko Snoudena

Afera o bivšem saradniku američke vojne špijunske službe NSA Edvardu Snoudenu i dalje ne silazi sa naslovnih stranica medija nemačkog govornog područja. Ko je šta znao, ko se pravio da ne zna i ko je profitirao - to je posuda bez dna za istraživačke novinske članke.

Naslovnice medija sa nemačkog govornog područja i dalje su pune afere o bivšem saradniku američke špijunske službe NSA Edvardu Snoudenu.

Poznato je kako su Nemci dramatično reagovali na otkrića >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << da ih Sjedinjene Države kao najbliži NATO saveznici elektronski nadgledaju, a još dramatičnije na vest da ta činjenica za nemačke vlasti i nije nova vest.

Sada se Nemcima smeje jedini pravi neutralni relikt na evropskoj teritoriji - Švajcarska.

Zapanjujuće je kad se nemačke vlasti busaju u prsa i kunu kako nisu imali pojma o razmerama njuškanja NSA po zemlji. Još je veća drskost međutim, kada socijaldemokratska opozicija napada vladajuću konzervativnu koaliciju da je ona kriva za sve - a ko je, nego socijaldemokrate, godinama pre Angele Merkel bio odgovoran za tajne službe?"

Tužno i prepoznatljivo, piše Noje ciriher cajtung, sve je to samo igra pred septembarske izbore u Nemačkoj.

Ali za pravu zabavu, barem iz švajcarskog ugla, pobrinuli su se nemački mediji. Oni nikako da prestanu da se zgražavaju nad NSA "monstrumom" i "hobotnicom", dok su istovremeno potpuno slepi za lokalne metode nemačkih slubi, koje funkcionišu po istom principu.

Austrija, vojna služba partner NSA

Drugi, službeno, i po vlastitoj definiciji, neutralni relikt u Evropi, Austrija, bavi se ovih dana svojom upletenošću u evropske aktivnosti američkog NSA.

Austrija i Sjedinjene države imaju ugovor po kojem se austrijskoj vojnoj tajnoj službi daje dozvola da figurira kao kontakt-partner američkoj NSA.

Sve je znači legalno, da ne može biti legalnije, piše u subotu Prese u ekskluzivnom, ali nepotvrđenom izveštaju na naslovnoj strani.

U svom izvornom obliku, ugovor je sklopljen u vreme Hladnog rata, kada je Austrija, pogađate, isto bila neutralna zemlja. Ali, posle terorističkog napada 11. septembra 2001. godine, američkoj strani to nije bilo dovoljno, pa je tadašnji direktor NSA Majkl Hejdn insistirao da ugovor bude obnovljen.

Tako je Beč još jednom potpisao ono što je već bio potpisao, pišu ove austrijske novine, ali uz ogradu da se lokalno Ministarstvo odbrane uzdržava svakog komentara.

Koja je onda poenta, kada ministarka policije Johana Mikl-Lajtner pozove u audijenciju američkog ambasadora da bi ga moralno posramila? Da li to ona priznaje da njena civilna špijunska Služba za zaštitu ustavnog poretka ne zna šta radi vojna špijunska služba?

I pre svega: Kako se ta stvar konkretno odvijala pre i posle Hladnog rata?

Glavni primer se vrti oko prislušne stanice Königswarte (u prevodu "Kraljevska osmatračnica"), elektronskog postrojenja austrijske vojne službe na brdu iznad Hainburga na samoj granici sa Slovačkom. Stanicu su u vreme Hladnog rata servisirali Amerikanci, a njene tehničke mogućnosti pokrivale su radijus koji je od donjih Karpata sezao duboko u sovjetski imperij.

Skoro četvrt veka posle kraja Hladnog rata, prislušna stanica na „Kraljevskoj osmatračnici" je i dalje u upotrebi, tehnički ponovo obnovljena i opremljena od strane Amerikanaca, koji se za to koriste slovom ugovora, onog istog koji je NSA šef Hejdn neposredno posle 2001- gurnuo na potpis austrijskom ministru odbrane Ginteru Plateru (konzervativna stranka ).

Nije bilo tako, poručuje Plater, koji je sada guverner austrijske pokrajine Tirol, ništa on, kako tvrdi, nikada nije potpisivao sa NSA.

Austrijski Standard objavljuje jedno ironično pismo u stilu "Dragi NSA", pa umoljava tu službu da ne zaboravi zašto je propao nemački DDR. Jedna polovina države je iz sve snage špijunirala drugu polovinu države, koja je upotrebljavala svu svoju energiju da se sakrije od špijuna. Na kraju više niko ništa nije radio - bio je to kraj, ističe se u tekstu Standarda.

Konsekvence Snoudenovih otkrića mogu se svesti na najkraću moguću formulu, SAD+EU protiv Rusije, pri čemu prvi imaju istraživačko novinarstvo, a drugi Snoudena.

Nemačko govorno podruje polako iscrpljuje kapacitete priče o NSA. Brizantnost bi se mogla vratiti još jedino kada bi austrijski i nemački mediji mogli podastreti dokaze šta je NSA radio u Švajcarskoj.

Zašto da se samo Švajcarci smeju, nije fer.

Nastavak na RTS...