Izvor: Nezavisne Novine, 11.Sep.2016, 20:16   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Evropska (bes)perspektiva

Za sve zastoje na evropskom putu, za sve promašaje, lošu ekonomsku politiku, ogromnu nezaposlenost mladih, partijsku oligarhiju i tajkunokratiju najzaslužniji smo mi, građani BiH, i to je potpuno jasno.

Nije nama za to kriva nikakva međunarodna zavjera, nisu se protiv nas urotili ni masoni ni razne tajne i moćne organizacije koje, prema urbanom mitu, kroje kapu slabim i nemoćnim. Za mulj u kojem se nalazimo krivi smo mi.

Iako je to tačka od koje uvijek treba krenuti, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << to ne znači da iz vida smijemo izgubiti i krivicu onih koji su od rata na ovamo igrali veoma važnu ulogu - međunarodne zajednice, u svim svojim pojavnim oblicima. Iako međunarodnoj zajednici zaista treba iskazati zahvalnost i za novčanu pomoć koju su nam nesebično dali i za izgubljene živote vojnika koji su u našoj zemlji čuvali i odbranili mir, mora se priznati da njihova  uloga nije uvijek bila pozitivna. Naprotiv, često su doprinosili krizi umjesto što su je rješavali. Primjera za to ima mnogo, ali ovaj put se možemo osvrnuti na već famozni predmet "Sejdić i Finci", koji je toliko dugo nerješiv upravo iz razloga što je EU dozvolila da to u suštini tehničko pitanje naši lideri uzurpiraju kao prvorazredni nacionalni problem.

Ja ovo sada govorim ne da bilo koga kritikujem. To govorim da nam se ne ponovi političko mrcvarenje koje je trajalo četiri godine prilikom prošlog pokušaja implementacije te nesretne odluke. Način na koji se to pitanje može riješiti vidljiv je iz načina kako je riješeno pitanje mehanizma koordinacije, objave popisa i prilagođenja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. EU i međunarodna zajednica su zavrnule finansijsku slavinu i jasno stavile do znanja da para neće biti dok se ne postigne dogovor.

Ako uspije koordinisanje međunarodne finansijske pomoći sa rješavanjem odluke "Sejdić i Finci", onda imamo razloga biti makar oprezni optimisti. Ako u međunarodnoj zajednici ponovo dođe do disonantnih tonova, onda će i naredne četiri godine biti izgubljene. Kako će biti, odlučiće oni.

Jedino što ja mogu je to da im poručim da dobro obrate pažnju šta rade i da budu svjesni da će cijenu njihovih mogućih grešaka platiti obični građani ove zemlje. Ta cijena neće se mjeriti u evro ili dolarskim notama, već u izgubljenim godinama. A ko će nam to nadoknaditi?

Nastavak na Nezavisne Novine...