Izvor: Press, 09.Sep.2013, 11:36 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Evrointegracije by Branko Ružić
Jedini horizont simpatičnog dečačića je do pre desetak godina bio onaj kada ga Sloba podigne na ramena i upita: „Der, sine Branko, reci Slobi šta vidiš“, a on na keca odbrusi: „Samo Srbiju, „tata“, dokle god se pogled pruža, a sve iza toga je ono zlo koje nećemo dozvoliti da nas proguta, dok god u nama teče krv socijalističkog podmaltka i „mama“ Mirinih priča za laku košmarnu noć“!
Uzavrela mladalačka krv vremenom se, naravno, smirila, noseći sve manje >> Pročitaj celu vest na sajtu Press << kiseonika ka mozgiću, kako simpatičnog dečačića
zvanog Branko Ružić, tako i onih nalik njemu koji su s nekih drugih ramena uspaljeno gledali put: Karlovca- Karlobaga-Ogulina i Virovitice.
Manjak kiseonika u njihovim mozgovima proizveo je, očigledno, opšti utisak da ga mi uopšte nemamo, te da je uputno je.ati nas u šuplje glave dok nam oči ne ispadnu...
Evropa u koju će nas Branko Ružić uvesti ravna je koncertu Seke Aleksić na koji bi nas uveo Andrea Bočeli, pod uslovom da
hoćemo na koncert, odnosno, Evropu ovakva kakva je?
Dakle, još jedan truli kompromis formirao je vladu, kao i tolike pre ove. Detetu je trebalo dati novu igračku, prerastao je
žvakanje poslaničke kartice, izrasli su zubići, a samim tim i apetit simapatičnog dečačića bez osmeha...
Kako nije bilo uputno formirati ministarstvo za Ivicu Dačića, na prečac su mu napravili ovu kućicu na drvetu i zadužili da viče
kad ugleda Evropu na horizontu. Kad ugleda bilo šta, makar to bili Vučić i Đilas na obali, dok zagledani u mesečinu nad vodom
maštare o silasku grada na reke i penjanju njih dvojice u neki budući kabinet, no o tom potom...
Rečju, dati Ružiću resor evrointegracija (dati mu resor uopšte) isto je kao Šabanu Šauliću dati šampon protiv peruti, i jednaka vajda.
Zapravo, to najrečitije svedoči o tome koliko ovi dunsteri veruju u Evropu, i naše „skoro“ priključenije, mada nas driluju da će
bez nje presušiti majčinog mleka u nedrima Srpkinja i erekcije u bedrima Srba.
Na posletku, možda i nismo tako loše prošli? Mogao je tokom rekonstrukcije neko šapatom da upita: „A, šta je ono u ćošku,
već godinu dana čuči tamo“, pa da mu Alek, il' Ivica jedva čujno odgovore: „Ćuti, bre, to je Ugljanin, ministar ni zbog čega i i ni za šta, usisavajte oko njega“...
Šta da su, ne daj bože, i njemu dali neko stvarno zaduženje? Recimo, da gleda na levo, dok Ružić gleda na desno i obratno, pa ko prvi vidi Evropu da javi...