Izvor: Nezavisne Novine, 19.Maj.2016, 20:13   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Et(n)ički usud

S obzirom na to da je BiH odranije poznata kao zemlja u kojoj se niko ni sa čim složiti ne može, nije nikakvo iznenađenje vijest da je i ova saga o popisu stanovništva, na radost i sreću šovinista i nacionalista svih boja i nacija, dobila predvidljivi epilog, u kojem opet bar jedno od troje nije zadovoljno.

O čemu se tu suštinski radi? Pa, kao i u svemu drugom, pitanje je kako se prebrojavamo i šta tip krvnih zrnaca koje pojedinac posjeduje znači u pogledu raspodjele kvota u >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << javnoj upravi, institucijama i preduzećima.

Međutim, stvari nisu baš tako jednostavne kako se na prvi pogled čine.

Recimo, ja se deklarišem kao Srbin, ali ne mislim da me moja nacionalna pripadnost bilo čime ističe ili čini manje ili više vrijednim u odnosu na nekog drugog građanina ove zemlje, uslovno rečeno "nesrbina". I prirodno pitanje je, naravno, zašto bi onda moja nacionalna pripadnost bila toliko bitna? Na prvi pogled, ne bi trebalo da bude.

Ali - tu sad ide jedno veliko ali. Sticajem istorijskih, političkih i svakih drugih okolnosti ne može se izbjeći činjenica da u ovoj zemlji žive tri naroda različitih kulturnih, vjerskih i običajnih identiteta. Možemo mi bježati od toga koliko god hoćemo, možemo se sablažnjavati i o dejtonskom uređenju govoriti kao o filozofiji "krvi i tla", ali nama naša nacionalna pripadnost na veoma direktan način određuje svaki segment života. I usput rečeno, nije tačno da nam je to Dejton donio.

Nećemo se valjda praviti ludi i zaboraviti da smo prije toga imali krvavi rat u kojem su se sukobili baš ti naši politički, vjerski, kulturni i drugi identiteti? Da, tačno je da su rat počeli šovinisti i nacionalisti, koji su u suštini dobre ljude nahuškali jedni na druge, ali neće biti da za to nije baš nimalo bilo istorijskih pretpostavki "na terenu". Je l' da?

Nacionalna pripadnost u BiH je na neki način kao majske poplave iz 2014 - možete je ignorisati, praviti se da ne postoji, ali će vas svejedno potopiti ako je na vrijeme ne uzmete u obzir.

I želim da kažem i ovo: da, ja bih želio da živim u građanskoj BiH, u kojoj nacionalna i vjerska pripadnost u građanskom smislu ne znači ništa. Ali da bi to bilo tako, moraju nestati one barijere u nama koje su nam naši domaći i strani opresori strpljivo i ustrajno ugrađivali vijekovima.

A svi znamo kako se te barijere ruše: kulturom, obrazovanjem, etikom, moralom, ljudskošću. Svi dežurni kritičari Dejtona i ovakve BiH, pa onda sljedstveno tome i ovakvih popisa stanovništva, bi trebalo malo da porade na tome i da mladim generacijama sistematski usade humanističke vrijednosti. Kada to bude tako, onda će prestati sve ono što generiše sve te silne etničke probleme.

A do tada popis stanovništva i etnička struktura biće važni i ne smiju se zanemarivati. Ma kako vam se povraćalo zbog toga.

Nastavak na Nezavisne Novine...