Izvor: Blic, 30.Dec.2006, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dunavski Robinzon

Dunavski Robinzon

SMEDEREVO - Radenko Mitrašinović (52) je već pet godina jedini živi čovek na pet stotina hektara šume na smederevskoj Adi na levoj obali Dunava. Ovaj savremeni pustinjak danonoćno osluškuje ne bi li čuo tupe udarce sekire ili rezak zvuk motornih testera šumokradica i osujetio hajdučke pohode na divlje životinje. Nakon 365 dana samoće, Radenko živi za poslednji decembarski dan, kada će Novu godinu dočekati uz toplu večeru i najmilije. >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic <<

Nema Smederevca koji se nije zapitao koga skrivaju zidine trošne kuće na suprotnoj obali Dunava. Većina misli da je usamljena udžerica odsečena od civilizacije i okružena bezbrojnim stablima, šipražjem i rekom odavno bez stanara.

Ipak, nije tako. To je dom i radno mesto Radenka Mitrašinovića iz Deliblata, radnika preduzeća 'Srbijašume', čiji je posao da motri na lovokradice i nelegalne drvoseče.

Radno vreme nema, ne zna za praznike, a u toplinu porodičnog doma vraća se mislima u noćima koje provodi zarobljen velikom dunavskom vodom.

- Živim ovde sam pet godina. Radim danju, noću, praznikom. Obilazim šumu peške koliko mogu, a većinom u kontrolu idem čamcem oko Ade - kaže kratko Radenko, odmah stavljajući do znanja da nisam dobrodošla na njegovoj strogo čuvanoj teritoriji.

Navikao na samoću, okružen samo životinjama, dobroćudni čuvar rečnog ostrva već 35 godina bavi se ovim poslom. Najpre u Višegradu, potom u Deliblatu, a sada je pustolovinu nastavio u lovištu 'Podunavlje'. Navikao na tišinu, sluh mu je izoštren do savršenstva. Po pucketanju lišća na kilometre zna da li ide divlja svinja ili lisica. Čak su mu i oči poprimile odsjaj dunavske vode, a ne tako česti susreti s ljudima zaslužni su što ne troši reči uzalud.

Radenko gospodari jedinstvenim rezervatom, koje je stanište retkih ptica, a kada se organizuje lov na divlje svinje, on je komandant lovačke družine jer niko kao on ne zna šta krije više od 500 hektara prašume. Od pištolja se ne razdvaja, ali kaže da šumokradica više nema kao ranije.

- Najviše ima divljih svinja i lisica. Ptica ima raznih fela, ali ih ne raspoznajem po imenima, već po pevanju. Na vodi je najviše pataka, škrt je na rečima smederevski Robinzon Kruso.

Pusto rečno ostrvo zimi nije tako primamljivo, ali se Radenko navikao. Ne plaši se, kaže, ničega, iako se noću često budi i osluškuje šuškanje ispod prozora. Pištolj mu stoji uz uzglavlje da razvejava strah. Leti je i lakše i lepše.

- Mnogo je lepo kad priroda procveta. Kad se načičkaju lokvanji između Velike i Male ade, milina jedna. Dok se preko puta na drugoj obali oni peku na usijanom asfaltu ja uživam u ’ladu, veli šumar.

Radenko ne veruje baš u legende dok prepričavamo kako je Smederevo podignuto na dnu nekadašnjeg Panonskog mora, zbog čega nam se svete praslovenski demoni.

U zaboravljenim lagunama Drešinog dunavca navodno živi nestašni demon Kemza, kome je neverovatna strast da pijane alase odvlači na dno. Tako bar alasi pričaju.

- Em ribar, em pod rakijom. Gde ćeš većeg lažova - kaže Radenko odmahujući glavom, što znači da Kemzu nije video.

Jelena Ilić

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.