Izvor: Nezavisne Novine, 18.Jan.2016, 20:39   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Državne jasle

Kažu da je Bosna i Hercegovina zemlja apsurda. Država u kojoj ćete vidjeti na pretek (novokomponovanog) blještavila, ali istovremeno jada i čemera na bacanje. Putujete li automobilom, u svega desetak minuta vožnje možete se nagledati luksuza i siromaštva, superluksuznih vila i bijesnih limuzina, a onda odmah potom šatorskih naselja, ruševina i ljudi u prnjama.

To je današnja BiH, zemlja koju su političari i moćnici skrojili po svojoj mjeri, društvo izgubljenih ljudi kojima >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << vlast(i) manipuliraju godinama kada i kako žele.

Opće je poznata činjenica da se ta i takva država s godinama pretvorila u rasplodnu kravu simentalku, čija vimena sisa oko 22.000 državnih službenika, plus sva silna politička i (polu)zvaničnička svita znanih i neznanih.

Ako ste makar jednom kročili u neku od državnih institucija BiH (u bilo kojem kutku zemlje), mogli ste se uvjeriti u jedinstvenu mantru njihovog bitisanja. Tim se ljudima, naime, naprosto fućka šta ćete pomisliti o njima, kako ćete gledati na to što ogromna većina njih (čast časnim izuzecima) radne dane provodi tako što od osam radnih sati barem pola provede po kafanama i šoping-centrima.

Bosna i Hercegovina je država u kojoj svako gleda svoj interes, država koju, kojeg li strašnog apsurda, i dalje najviše vole oni koji od nje nemaju ništa: sirotinja, bijeda, radnička klasa... Oni koji zahvaljujući svima nama žive kao bubrezi u loju, u svom nadrealnom svijetu luksuza, najviše je kritikuju, najviše je osporavaju, najviše je zaustavljaju u reformama. A žive kao hadžije!

Naprosto je frapantan podatak da upravo ti ljudi svake sekunde potroše 444 KM javnih sredstava, otprilike koliko iznosi mjesečno primanje "prosječnog" bh. radnika (do prosjeka zvanične bh. plaće od oko 830 KM dolazimo isključivo zahvaljujući ogromnom nesrazmjeru između plaća parlamentaraca i ministara s jedne, odnosno radničke klase i sirotinje, s druge strane).

To je naš život, to je naš usud.

Dok većina nas životari, noseći na leđima ogroman teret dugova prema bankama (kao ozakonjenim lihvarskim organizacijama modernog doba), nekoliko desetina najmoćnijih bh. porodica, plus dvadesetak hiljada službenika i nekoliko stotina najmoćnijih političara, kupe državni kajmak i u ovoj iscrpljenoj i iscijeđenoj zemlji žive bolje nego što bi živjeli bilo gdje drugdje u Evropi! Treba li onda njima Evropa? Naravno da ne treba.

Nastavak na Nezavisne Novine...