Izvor: Glas javnosti, 01.Avg.2008, 10:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Draganova učenica, a ne ljubavnica
Italijanski list Republika objavio je intervju sa Beograđankom koja se družila sa doktorom Draganom Dabićem objavljen pod naslovom „Ja i čudovište“. Intervju sa ženskom Karadžića. Glas prenosi taj razgovor
Mila Damjanov (53), Beograđanka, priča o mesecima provedenim s doktorom Dabićem: „Ja nisam bila njegova zaručnica“. I ovako opisuje čoveka, uhapšenog za ratne zločine: „Za mene on je bio kao svetac“.
Kaže da se upoznala s Karadžićem pre >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << nekoliko meseci, jer je okupirana netradicionalnom medicinom. „Ne, nemam pretenzija prema njemu. Za mene on je bio i ostaje izuzetna ličnost, uznemiruje me to što o meni piše štampa, što objavljuje moje fotografije. Ja nisam bila Draganova ljubavnica - ona nastavlja da ga tako naziva - bila sam mu saradnica ili, tačnije, učenica“.
„Učenica, nastavlja ona, čoveka kojem mnogo dugujem i od koga sam mnogo naučila. Laž koju objavljuje štampa potresla je moj život, mnogo iskomplikovala odnose u mojoj porodici“.
Mila Damjanov, 53-godišnja Beograđanka, razvedena, ima sina, i ne negira da je imala veze sa drugim životom Radovana Karadžića. „Samo što nisam poludela kada sam prekjuče videla sebe na naslovnoj strani Blica. O meni su pisali kao o „ženi“ čoveka s kojim me je dovodio u vezu samo odnos učenice i učitelja“.
- Šta vam je bilo zajedničko?
- Velika ljubav prema ezoterizmu, prema alternativnoj medicini, prema mogućnosti mozga da izleči neku bolest.
- Kako ste se upoznali?
- Pre sedam-osam meseci na skupu o alternativnoj medicini, ovde, u Beogradu. Dabić je s najvećom kompetencijom govorio o problemima koji su me oduvek interesovali. Predstavila sam se, porazgovarali smo.
- Niste nikada posumnjali, po akcentu ili iz nekog drugog razloga, da izigrava drugog čoveka?
- Nikada. Govorio je istim akcentom kao svi ovde, u Beogradu. Nikada, čak ni u magnovenju, nisam posumnjala. Doživljavala sam ga kao da je svetac, apostol. Kao čoveka koji je k srcu primao probleme onih koji pate.
- Vi ste ga pratili na putovanjima, kongresima, pomogli mu u poslu „iscelitelja“.
Da li su se vaši odnosi ograničavali samo na to?
- Već sam rekla i ponoviću poslednji put: među nama nikad nije bilo ničega. I oni koji tvrde da su nas videli da se držimo ruku pod ruku, maltene zagrljeni šetamo po ulicama Beograda, laži i lažu svesno. Da, postoje slike na kojima mi sedimo za jednim stolom na javnim manifestacijama. Ta, zbog koje jedva nisam izgubila razum, snimljena je u Pančevu, otprilike u aprilu ove godine. Sukobiću se sa svakim ko bude prikazivao nekakve snimke, da bi ovekovečio takve momente, o kojima sada pišu novine. Takvih slika nema, zato što među nama nije bilo ničega.
- Nikad niste bili u njegovom stanu u Ulici Gagarina?
- Ja čak nisam znala gde on živi.
- Sada, kada znate istinu, želite li da se s njim sretnete?
- Naravno, zašto ne?
Sada ste me potpuno razocarali. Gotovo da sam u dilemi da li citam Glas ili neku drugu bulevarsku novinu. Zaista ovo nisam ocekivao od vas. Danas, cak u dva clanka govorite o "Intervju sa ženskom Karadžića." Ako vec prenosite da ona nije imala vezu sa Radovanom, cemu ovakvi izrazi? Ili i vi, kao i Republika, izokrecete reci da bi stvorili laznu sliku? Oni prenose njene reci u kojima hvali Radovana Karadzica, a stavljaju naslov clanka "Ja i cudoviste". Ni vi niste bolji, pisete da nisu bili u vezi, a koristite ulicarski izraz, da mu je ona bila "zenska". Zaista sam duboko razocaran, a verujem i mnogo drugih citalaca Glasa.