Doktor Dabić mi je bio domaćin u Beogradu

Izvor: Blic, 27.Jul.2008, 22:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Doktor Dabić mi je bio domaćin u Beogradu

Penzioner Vojislav Đudurović (74) iz Banjaluke, koji se bavi alternativnom medicinom i proizvodnjom hrane na bazi prirode, bilja, šumskih plodova i lekovitih trava, još jedan je poznanik Dragana Davida Dabića, koga je šokiralo saznanje da je čovek sa kojim se družio u stvari Radovan Karadžić.



U subotu uveče, u svom proizvodnom pogonu „Kap po kap" u Mahovljanima kod Laktaša, gde nam je pokazao i poslovni blok sa brojevima telefona i Dabićevom adresom, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << ovaj vitalni starac opisao nam je susrete sa dr Dabićem. Upoznali su se, kaže on, na Sajmu inovacija, u jesen 2005. u Muzeju u Beogradu.

- Ja sam tu izlagao opremu za preradu kestena, a štand ili dva dalje jedan gospodin koji mi je izgledao kao sveštenik ili monah je pokazivao znatiželjnoj masi neki visak za, kako sam kasnije detaljnije saznao, spiralno izvlačenje fleka na koži. Narod se okupljao. Tu sam se upoznao s njim i mi smo razmenili brojeve telefona. Delovao mi je vrlo uverljivo - priča Đudurović.

Susret u pošti

On je doktora Dabića, sasvim slučajno, potom sreo u pošti u blizini Knez Mihailove ulice:

- Nekako zajedno smo ušli na vrata i stali u red prepoznajući se istovremeno. „Drago mi je da vas opet vidim", rekao sam, na šta je on vrlo ljubazno uzvratio da je takođe impresioniran mojom inovacijom. Bio je impresioniran saznanjem da ja od lekovitog bilja, meda, cveta divljih plodova proizvodim desetak preparata, čajeva i sirupa širokog spektra, prvenstveno za jačanje srca, imuniteta, krvotoka... Tada mi je ponudio da se učlanim u Akademiju alternative, pitao me kada opet dolazim u Beograd. Kada smo predali poštu, na rastanku me pitao gde boravim. Ja sam rekao da spavam u hotelu, a on mi je ponudio konačište kod njega.

Đudurović se, kaže, začudio takvoj predusretljivosti od čoveka kojeg je samo dan ranije upoznao.

- On je uzvratio da je u meni prepoznao odličnog sagovornika i čoveka istih interesovanja i uverenja - priča Đudurović.

Prvu ponudu da prespava kod doktora Dabića nije prihvatio, ali je posle dvadesetak dana prilikom boravka u Beogradu pozvao doktora Dabića na brojeve koje mu je ostavio.

- Na prvi poziv na mobilni telefon mi se javio. „Izvolite, kako vas se ne bih setio", rekao mi je. „Slobodno dođite kod mene kući", odgovorio je, mada sam ja planirao da se vidimo u nekom restoranu ili kafiću. Ipak, godio mi je njegov poziv i nakon što mi je objasnio gde stanuje, lako sam ga pronašao. Kada sam bio u prizemlju one iste zgrade koja je sada u novinama, mislim da je to Ulica Jurija Gagarina u Novom Beogradu, pozvonio sam na ime Maksimović. On je sišao, dočekao me i poveo sa sobom na jedan od gornjih spratova - kazuje Đudurović.

Bilo je oko 21.30 kada smo ušli u stan. Znam da sam se izvinjavao kako je to već kasno za posete, a on je odgovorio: „Za prijatelja nikada nije kasno!", priseća se naš sagovornik i opisuje stan u koji je ušao.

- Desno iz hodnika je kupatilo, pravo je dnevna soba, a levo mala kuhinja. Ta dnevna je izgledala i kao radna, bilo je tu puno knjiga. Upadljiva su bila dva instrumenta, frula i sintisajzer. Ne znam da li je ovo drugo bilo njegovo, ali je na frulu tokom večeri zasvirao. Gusle nisam video. U kuhinji je bio stočić i kauč na kojem sam ja kasnije spavao. Sve skupa nije odisalo nikakvom raskoši niti nekom preciznom i perfektnom urednošću, bilo je vidljivo da tu ne zalazi ženska ruka.

Dabić ga je poslužio čajem od šumskog bilja.

- Objašnjavao je načine svoje ishrane koji su vrlo slični mom izboru. Pitao me šta ima u Banjaluci, kako se živi, ja sam rekao da su bogati sve bogatiji, a sirotinja sve sitromašnija, na šta je on samo dodao: „Da, tako je to, šta se može". On je govorio o svojim klijentima, uspesima kod omladine, budeći u meni veliko poverenje. Čak sam mu predložio angažman kod mog prijatelja koji ima kliniku za neplodnost - navodi Đudurović i nastavlja:

- Stekao sam utisak da ga zapravo ništa drugo i ne interesuje.

Pitao sam ga jedino koliko plaća kiriju za stan, na šta je on odgovorio da mu to nije neki problem jer je prethodno živeo u Americi i da ima nešto ušteđevine. Kada smo popili čaj, ponudio me i večerom, onda smo još malo razgovarali i oko 22.30 sam ja otišao na spavanje u kuhinju, na onaj kauč, a on je ostao budan u dnevnoj sobi.



Rekao mi je da ima obaveza u Srbiji


Na naše pitanje da li je Dabiću doneo nešto na poklon, Đudurović kaže:

- Doneo sam mu eliksir za srce i još nekoliko proizvoda od divljeg kestena, meda, brusnice i borovnice, čemu se on izuzetno obradovao. Sledećeg jutra prvi sam ustao, istuširao se i namazao jabukovim sirćetom, što sam i Dabiću preporučio kao odličan jutarnji stimulans. Opet smo popili čaj i ja sam otišao oko 7.30 časova.

Đudurović kaže da je još nekoliko puta prespavao kod doktora Dabića:

- Razgovarali smo o načinu i mogućnostima plasmana mojih proizvoda po Srbiji, a ja sam ga pozvao da bude moj gost u Banjaluci, da vidi moju proizvodnju. Rekao je da ima obaveza u Srbiji i da nije siguran kada će doći u Banjaluku. „To ćemo tek videti", odgovorio je.

Đudurović dodaje da se godišnje dva-tri puta viđao s Dabićem, a najmanje pet puta kod njega spavao.

- U maju ove godine kod njega u stanu sam zatekao i Milu, gospođu koju sam sada prepoznao u novinama. Doktor mi je nju predstavio kao svoju saradnicu, a ja sam je pitao da li je studentkinja ili negde radi. „Zar vam ja tako dobro izgledam da bih bila studentkinja. Hvala vam na takvom komplimentu", rekla je vrlo prijatno i nismo nešto posebno razgovarali. Pozvao sam ih da sledećeg dana budu moji gosti na jednom brodu na promotivnoj vožnji Dunavom, što su oni prihvatili. Mila je ubrzo otišla, opet smo ostali nas dvojica, priča se opet vrti oko alternative, ishrane, tretmana, on mi je demonstrirao svoj visak, a ja njemu pire od kestena kao izvor zdravlja. Ujutro sam otišao za svojim poslom, a njih sam oko podneva sačekao na Dunavskom keju gde smo se ukrcali na brod gde je bilo ukupno stotinak putnika - priseća se ovaj Banjalučanin.

- Znam da su svi posluženi mojim kuglicama od kestena, svi smo bili opušteni i pravoslavno nastrojeni. Tu smo i slavili verski praznik, ja sada više ne znam koji jer ja nisam bio domaćin, ali znam da je doktoru Dabiću, valjda zbog njegovog monaškog izgleda, pripala čast da preseče slavsku pogaču. Svi smo se predstavili. On je rekao samo: „Doktor", a ja odmah za njim za sebe da sam majstor! Veselje je potrajalo nekoliko sati, u sumrak sam gospodina Dabića i Milu ispratio s broda i više se nismo sreli - zaključuje svoju nesvakidašnju priču Vojislav Đudurović.

Žao mi je Dabića, Karadžića nisam ni upoznao

Kada je otkriveno da je doktor Dabić zapravo Radovan Karadžić, Vojislav Đudurović, koji je sve saznao dva dana kasnije, bio je vrlo iznenađen:

- Sedeo sam kod suseda i vidim u vestima nešto se pominju Karadžić i Dabić i ja se onda mislim kakve veze imaju njih dvojica. Taman htedoh pozvati doktora Dabića na one brojeve koje mi je ostavio da pitam o čemu se radi, kakva je zbrka, kada mi susedi objasniše. Ma, trebalo mi je dugo da ja to shvatim i sada mi je žao doktora Dabića, a Karadžića skoro da i nije, kada njega nisam ni upoznao.

Nastavak na Blic...






Povezane vesti

Dr Dabić u Banovcima

Izvor: RTS, 28.Jul.2008, 21:37

RTS je došao u posed ekskluzivnog snimka Radovana Karadžića! Bivši lider Srba u Bosni bio je nedavno jedan od mnogobrojnih gostiju povodom Dana klinike Plodnost, na kojoj je domaćin dr Savo Bojović, pored ostalog, predstavio knjigu "Razgovori o seksu". ...

Nastavak na RTS...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.