Izvor: Nezavisne Novine, 07.Dec.2016, 18:41   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dojče vele: Kako upokojiti NDH?

BERLIN - Hrvatske vlasti nikako ne uspijevaju da se na pravi način suoče sa aktuelnom pojavom i efektom najtežeg desnicarskog revizionizma - u Jasenovcu, nedaleko od nekadašnjeg koncentracionog logora NDH, piše danas njemački radio Dojče vele (DW).

Više od mjesec dana je prošlo otkako je u gradiću Jasenovcu otkrivena spomen-ploča s uklesanim natpisom "Za dom - spremni". Naravno, riječ je o ustaškom pozdravu, kao i o lokaciji nadomak spomen-područja nekadašnjeg koncentracionog >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << logora iz doba Nezavisne Države Hrvatske.

Spomenik koji već danima izaziva javnu diskusiju, podigli su veterani HOS-a za 11 pripadnika svoje jedinice poginulih na jasenovačkom području u ratnim okršajima od 1991. do 1995. godine. No čini se da se, prema svim reakcijama, taj kameni spomen pretvara prvenstveno u posvetu navedenom starom ozloglašenom pozdravu, navodi DW u tekstu "Kako upokojiti NDH"?

Glavno pitanje koje stoga neugodno odzvanja Hrvatskom glasi: kako je bilo moguće da taj poklič osvane baš tamo gdje su njegovi poklonici, hrvatski sljedbenici fašista i nacista, pobili najviše ljudi, mahom civila - Srba, Jevreja, Roma, pa i Hrvata antifašista i komunista?

"Preko 80.000 žrtava ustaškog konc-logora poimence je nabrojano po staklenim tablama jasenovačkog muzeja u sijenci monumentalnog Kamenog cvijeta Bogdana Bogdanovića. Logorski kompleks pružao se duž lijeve obale Save, do Stare Gradiške, a i na drugu, bosansko-hercegovačku stranu. "

Ali odgovor na gornje pitanje, piše DW, možda valja tražiti u proširenju enigme, budući da su se prije Jasenovca slični natpisi pojavili na mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj, u raznim oblicima.

Komemorativni povodi jedne desničarsko-ekstremističke paravojne jedinice s početka pretprošle decenije, svakako nisu ni prva, ni jedina njihova pojava u poslednjih četvrt stoljeća.

Uz HOS, dolazimo do pravnog paradoksa u koji su već godinama zapetljane hrvatske vlasti. Franjo Tuđman je svojevremeno zabranio HOS i naložio pragmatično inkorporiranje njegovih pripadnika u jedinstvenu hrvatsku vojsku. Samo udruženje ostaje registrovano uz sporni ustaški pozdrav, kao jedan od podsjetnika na čiju se tradiciju i dalje HOS-ovci pozivaju. Obilježja domaćih kolaboracionista okupatora i njihovog zločinačkog režima u Drugom svjetskom ratu, međutim, uskoro bivaju stavljena van zakona, navodi DW.

Nije bilo teško zaključiti da njihov zaostatak u formalno-službenoj registraciji HOS-a ostaje do dan-danas najprikladnije uporište NDH-nostalgičara. I u taj se pretinac poseže svaki put kada nekome zatreba malo konfrontacije sa vlastima, neistomišljenicima, medijima.

Sličan je primjer bio sa HOS-ovim spomenikom u Splitu prije dvije godine, ali s njega je natpis „Za dom – spremni“ ubrzo uklonjen. Ipak, može se definitivno reći da hrvatske vlasti generalno izbjegavaju suočavanje s tim problemom koji bi, u protivnom, mogao dosta jednostavno da se raščisti.

Ustaške oznake su zabranjene po nekoliko prekršajnih zakona i sve propratne kontroverze ne bi trebalo da predstavljaju tako veliku praktičnu poteškoću, samo kad bi bilo one famozne političke volje za hvatanje ukoštac sa vlastitim sramotama.

„Ali čini mi se da taj, već trajno problematični aspekt hrvatske politike, može donekle da riješi samo HDZ“, ocjenjuje za DW Berto Šalaj, politikolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih nauka.

"To se vidjelo s primjerom Ive Sanadera, relativno uspješnim u tom pogledu", nastavlja Šalaj, "dok je sada riječ o malo drukčijim odnosima u toj stranci".

"Jer, vidi se da interni ekstremi pokazuju otpor prema pokušajima novog lidera Andreja Plenkovića da ih pomakne ka ublaženijim pozicijama desnog centra. Oni to izvode i kroz poslanički klub u parlamentu, ali i pomoću raznih vezanih udruženja. Tako da je loše i to što generalno imamo sugrađane koji slave jedan od najozloglašenijih evropskih režima 20. vijeka, kao i to što oni ne podnose ni svog šefa koji je umjeren, a hrvatski je premijer", rekao je Šalaj.

On je mišljenja, prenosi DW, da Plenković procjenjuje da još nema snage za obračun s radikalima, pa se i ne određuje izričito prema slučaju Jasenovca - ali i da se valjda ne zavarava kako će njihovo djelovanje prestati samo od sebe. "Uz tolerisanje bi mogli dodatno da se osokole, da rašire krila za dalje akcije"

S druge strane, pak, uz ovakve slučajeve, poseže se i za poređenjem ustaške ideologije s onom komunistickom i socijalističkom. Na zahtjev da se uklone ustaški ili generalno fašisticki i nacistički simboli, redovno se uzvraća da treba skloniti i npr. crvenu zvijezdu petokraku.

"U načelu, pravdanje jednog zločina drugim je neprihvatljivo. Pritom znamo da je ustaški režim bio izrazito zločinački, i u teoriji i u praksi. Komunistički je u teoriji bio veoma prihvatljiv, a i u praksi je bio uglavnom pozitivan. Pa i njegovih zločina nije bilo jednako mnogo ''45. i ''65. i ''85", zaključuje Šalaj.

Karakter neke ideologije očigledno nije moguće iščitavati samo iz njegove teorije ili samo iz prakse, a da ne govorimo o tom pripadajućem istorijskom i geopolitičkom kontekstu. Cjelokupno hrišćanstvo, recimo - kao naslijeđe, teologija, bogosluženje, kultura - bilo bi u protivnom među prvim kandidatima za ukidanje zakonskim dekretom, a naročito bi to bio slučaj s Rimokatoličkom crkvom, navodi njemački radio.

S tim će se u principu složiti i Luka Bogdanić sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a čije područje naučnog rada je, između ostalog, i filozofija politike.

"Nema ideologije koja je bila totalno sveta i koja je ostala neokaljana dok pobeđuje" smatra Bogdanić.

„Ali moderno društvo ne smije ovako da se politički postavlja u odnosu na prošlost i sadašnjost. Mi ovde imamo posla s manipulacijom, sa revizionizmom koji, a to je veoma važno, buja posvuda", rekao je Bogdanić za DW.

„Govorim o Evropi, ali taj proces uspijeva i šire, na talasu ekonomske krize u kojoj brzo rastu populizmi koji svijet dijele na ’moje’ i ’tvoje’. Tako izazvane napetosti odgovaraju desnici, ona tu nalazi svoje vrijednosti, a uviek i sama u pozadini ima materijalni interes svoje elite, naspram apstraktnih vrijednosti domovine, nacije, konfesije. Dogovor takve nove desnice i savremene ljevice koja se i sama pomakla u centar, tada se urušava, jer nema dovoljno novca za sve. A establišment s lijeva i zdesna ionako je postao previše međusobno nalik. Upravo to čekaju pravi fašisti“, smatra Bogdanić.

Ovaj mladi naučnik, koji se inače školovao u Rimu, smije se na izgovore desničara po kojima je npr. poklič "Za dom - spremni" u stvari stari, istorijski hrvatski pozdrav.

"Da li bi tako u Italiji mogli nesmetano da se pozivaju na Rimski pozdrav, tj. onu musolinijevsku uzdignutu desnu ruku, a s opravdanjem u navodnom iskazivanju poštovanja prema latinskoj baštini? To su naprosto taktike da se sporni sadržaj nekako provuče ispod radara. No hrvatskoj će politici još izlaziti na nos to što je HOS svojevremeno gurnut pod tepih - tobože ukinut, a zapravo priznat. Tako je odgovaralo režimu, a što je i kontradiktorno i tragično", navodi Bogdanić.

U išcekivanju daljeg (ne)reagovanja hrvatskih vlasti povodom jasenovačkog i sličnih primjera političke klopke, piše DW, vrijedi istaći poučni drugačiji slučaj sa hrvatskim pravosuđem koje je proljetos uvažilo mišljenje državnog tužilaštva o ispadu fudbalskog reprezentativca Džoa Šimunića.

On je krajem 2013. godine animirao tribine na stadionu u Maksimiru, više puta izvikujući u mikrofon "Za dom", a veliki broj navijača uzvraćao mu je sa "Spremni“.

Tužilaštvo je uložilo žalbu na rješenje prvostepenog suda zbog suviše niske novčane kazne, a viša pravosudna instanca potom je uvažila stav da je Šimunić "bio svjestan da uzvik ’Za dom’, uz otpozdrav ’Spremni’, simbolizuje zvanični pozdrav za vrijeme totalitarnog režima NDH, odnosno da kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, te trivijalizaciju žrtava zločina protiv čovječnosti", naveo je DW.

Nastavak na Nezavisne Novine...