Izvor: Nezavisne Novine, 01.Jul.2017, 10:16   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Do 2020. godine još milijardu ljudi će biti online

BEČ - Međunarodna medijska konferencija "GENSummit" održana je po sedmi put, od 21. do 23. juna ove godine u Beču. Ovaj medijski megadogađaj okupio je više od 750 urednika, novinara, direktora startap preduzeća i medijskih inovatora iz preko 70 zemalja svijeta.

Čitav događaj je protekao u samom motu ovogodišnjeg samita: "Od postistine do virtuelne realnosti: Kako organizovati budućnost medija".

Preko 30 zakazanih sesija bilo je podijeljeno u tri teme, a svaka >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << je obilježila jedan konferencijski dan: "Dan prekida", "Dan inovacija" i na kraju "Dan saradnje".

Među glavnim govornicima su bili Martin Baron iz "Washington Posta", Campbell Brown iz najpopularnije društvene mreže Facebook, Timothy Gardon Ash, Univerzitet Oksford, Veselin Popov sa Univerziteta Kembridž, Richard Gingras, presjednik Odsjeka vijesti u "Googleu" (sa kojim su "Nezavisne"  odradile ekskluzivni intervju).

"Veoma teško će biti razvijati se u digitalnom dobu u kojem se nalazimo. Do 2020. godine još milijardu ljudi će biti online, pretežno iz određenih dijelova Afrike i Azije. Ono što svaki medij mora uraditi je to da inspiriše, obrazuje, daje perspektivu, zabavu i drži u toku s informacijama svog čitaoca", kazao je Shishkin.

Martin Baron, glavni odgovorni urednik "Washington Posta", prilikom svog izlaganja istakao je da malim medijima glavni cilj mora biti kako da publiku uz ograničene resurse učine zavisnom od svog brenda.

"Razmislite dobro šta natjera ljude da svaki dan posjete vaš medij? Šta je to što radite da je drugačije, jedinstveno, od važnosti i šta će stvarno platiti? Marketing neće dobiti istu količinu dolara kao prije ako se nešto ne promijeni", istakao je Baron.

Simbolično je bilo i mjesto održavanja konferencije  Aula der Wissenschaften, koje je početkom 18. vijeka bilo sjedište redakcije najstarijih dnevnih novina u Austriji, "Wiener Zeitunga".

Pored naučnoedukativnog dijela, ovaj samit je imao i takmičarski, gdje su prvi put dodijeljene međunarodne nagrade za data novinarstvo kojim je prepoznat značaj novinarstva zasnovanog na podacima. U takmičarski dio su prijavljena 573 projekta iz 51 zemlje sa pet kontinenata.

Dodjela se odigrala na gala priredbi u bečkom Hofburg dvorcu. Nagrađene su najbolje priče, istraživanja, projekti i aplikacije nastali kao rezultat inovativnog data novinarstva u 12 kategorija.

Među pobjednicima našla se i srbijanska Mreža za istraživanje kriminala i korupcije  KRIK.

KRIKova baza imovine političara proglašena je najboljom novinarskom bazom sastavljenom od javno dostupnih podataka.

"Ono što je KRIK uradio bilo je puno više od samog otvaranja podataka, to je bilo otvaranje uma. Njihov rad je dozvolio građanima Srbije, gdje je količina dostupnih podataka ograničena, da vide koliku količinu kapitala su njihovi političari skupili. Zbog KRIKove baze podataka je pokrenuta istraga od strane Srpske antikorupcione agencije, a u isto vrijeme novinari koji su radili na projektu su bili praćeni i prisluškivani, te predmet prljave kampanje", bio je komentar prilikom dodjele nagrada.

Za najbolji istraživački rad proglašena je istraga "Globa" i "Maila" iz Kanade pod nazivom "Nepronađeni".

Ekipa je 20 mjeseci svakodnevno istraživala i došla do podataka da jedna od pet prijava za seksualno napastvovanje u Kanadi od strane policije potpuno bezrazložno bude proglašena kao neosnovana.

Najbolji individualni portfolio u prošloj godini imao je John BurnMurdoch iz "Financial Timesa" u Velikoj Britaniji.

Bosnu i Hercegovinu su na samitu predstavljali novinari, urednici i vlasnici više medija, između ostalog "Nezavisnih novina", "Dnevnog avaza", novinske agencije FENA, internet portala Klix i Radio Sarajeva. Odlazak na događaj je omogućio bečki holding "Eurocompr", a novinare je primila i Renate Brauner, bivša dogradonačelnica grada Beča.

Pored svega korisnog što se moglo čuti i vidjeti na samitu, te privilegije da učestvuju na svjetski priznatom događaju, novinari iz Bosne i Hercegovine kući su ponijeli i kofer pun anegdota. Da će putovanje biti zanimljivo moglo se vidjeti odmah po dolasku na sarajevski aerodrom kada je ekipa od tri zakleta uživaoca duvana, kako bi oćeifili, ali i iz protesta zbog potpune zabrane pušenja unutar "Butmira" iznijeli svoje kafe iz restorana na klupu ispred zgrade. Nastavak je uslijedio kada je pisac ovih redova, iscrpljen cjelonoćnim putovanjem prije leta zaspao odmah po ulasku u avion, pa su ga tako da je čelična ptica sletjela te da treba izaći iz iste, morale obavijestiti koleginica koja je sjedila do njega i stjuardesa, koje su, iskreno govoreći, uložile puno napora u buđenje, da bi tek iz trećeg puta uspjele.

Veliki problem je pravila činjenica da poslije njemačkog jezika, u Austriji, a pogotovo Beču najviše se razumije i priča bilo koja verzija jezika zemalja bivše Jugoslavije... Zbog te činjenice poslije par tradicionalno sočnih psovki karakterističnih za BiH, te pogleda i osmijeha koji su uslijedili od strane prolaznika jednoglasno je zaključeno da je bolje da od toga trenutka kome god dođe da olakša dušu to učini na engleskom, jer će ljudi, ako ništa drugo, manje razumjeti. Simpatična situacija se dogodila i poslije vraćanja u hotel poslije jednog noćnog izlaska, kada su se gosti pobunili zbog prevelike galame u tri poslije ponoći. Opomena je prvo stigla od Kamerunca koji je radio noćnu smjenu na recepciji, a nakon njega se prema bh. ekipi uputio i konobar inače ovog visokoluksuznog hotela i to riječima: "Nemojte, ljudi, toliko galamiti, molim vas". Saznanje da je "zemljak" došao da nas upozori djelovalo je kontraproduktivno.

Dan nakon toga jedan od malo starijih kolega, izrevoltiran time što ne može skinuti narukvicu koju su mu stavili na ulazu u diskoteku, idući prema stanici podzemne željeznice iz vedra neba stao je pred vojnika austrijske vojske i rekao: "Imaš knife?". Izraz nerazumijevanja i začuđenosti prevladavao je na licu vojnika. "I need knife, for this", pokazujući mu narukvicu, nakon čega je vojnik izvadio mali švajcarski nož i presjekao narukvicu, a kolega novinar je izustio: "J...m ti vojsku bez noža... Thank you".

Pored svih smiješnih situacija, dogodilo se i jedno vraćanje u realnost. Naime, pri odlasku na poznati "Dunav fest", kao i većina turista i novinari su htjeli da slikom ovjekovječe svoje putovanje. Primijetivši da slikaju sebe i Dunav u pozadini kroz velika krilna vrata stanice jedan od zaposlenih je prišao i kulturno otvorio ista, te ponudio da se izađe na mali balkon. Iako je većina prisutnih prošla dobar dio planete, opet se nije moglo proći bez onog: "Vidi gospodina, a gdje mi živimo, piii....".

Nastavak na Nezavisne Novine...