Izvor: N1 televizija, 02.Jan.2018, 15:46 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Djevojačko vijeće HAZU
Hrvatska je tako opet ispala najgluplja.
Prošlog ožujka svijet je obišla slika iz saudijskog grada Buraidaha, gdje je održano zasjedanje Djevojačkog vijeća saudijske pokrajine Al-Qassim. Bio je to po svemu historijski događaj, jer žena u Saudijskoj Arabiji, opće je poznata ta stvar, uživa status dodatne opreme za automobil, njeno je mjesto u saudijskom društvu negdje između deve i mobitela, i odluka pokrajinskih vlasti da dopusti osnivanje nečega takvog kao što je >> Pročitaj celu vest na sajtu N1 televizija << Djevojačko vijeće bila je upravo revolucionarnog značaja.
Al-Qassim, da stvar bude još malo revolucionarnija, najkonzervativnija je od svih trinaest saudijskih provincija, a kad je nešto najkonzervativnije u Saudijskoj Arabiji, najkonzervativnijoj zemlji poznatog svijeta, onda možemo izdaleka naslutiti razmjere senzacije. Ta je pokrajina zavičaj selefijskog pokreta, rodna gruda brojnih saudijskih vjerskih vođa i zvijezda međunarodnog terorizma, pa nije teško zamisliti kakav je užas nešto što se zove Djevojačko vijeće moglo izazvati u konzervativnijem dijela tamošnjeg društva. Koliko god bilo teško zamisliti da je u najkonzervativnijoj pokrajini najkonzervativnije zemlje svijeta uopće moguć gradacijski oblik „konzervativniji“.
Kamo ide ovaj svijet i Saudijska Arabija zajedno s njim? - pitali su se čestiti muževi Al-Qassima prije nego su vidjeli sliku s historijske sjednice u Buraidahu, pa s olakšanjem odahnuli: od dvanaest sudionika i govornika na pozornici, svih dvanaest, naime, bili su bradati i pretili muškarci u dugačkim bijelim kandorama, s tradicionalnim kefijama na glavi. A u sredini, za prijestoljem, i trinaesti: guverner pokrajine Al-Qassim princ Faisal bin Mishal bin Saud osobno, glavom, bradom i kefijom!
„Mi u pokrajini Al-Qassim na žene i djevojke gledamo kao na sestre, i osjećamo odgovornost da im otvorimo nove mogućnosti“, mrtav-ozbiljan rekao je na kraju svog izlaganja princ Faisal.
Slika sa zasjedanja Djevojačkog vijeća bez ijedne jedine djevojke i žene, s trinaest debelih, bradatih muškaraca na pozornici i još nekoliko stotina debelih, bradatih glava u dvorani, obišla je kuglu zemaljsku osam puta i postala viralna senzacija. Cijeli svijet i mi skupa s njim smijali smo se saudijskim borcima za ženska prava – dobro, u redu, za ženske „mogućnosti“ – iako zapravo nije bilo jasno što je točno na toj slici smiješno. Grupa muškaraca što bez ijedne jedine žene među njima odlučuje o „ženskim mogućnostima“?
Ovih dana, ravno – kako je valjda i simbolički red - devet mjeseci nakon historijske sjednice trinaest bradatih članova Djevojačkog vijeća saudijske pokrajine Al-Qassim, svijet je krenula obići jedna upadljivo slična slika, s jednako trinaest jednako mrkih i jednako muških članova nekakvog zajebanog muškog Vijeća, što oko velikog konferencijskog stola jednako svečano potpisuju akt o „mogućnostima“ - žena.
Mada vrlo saudijski, prizor nije bio s te strane svijeta: odavala je to jedina, ljudskom oku gotovo nevidljiva sitna razlika: trinaestorica iz ovoga djevojačkog vijeća nisu bili u arapskim haljinama i kefijama, već u vrlo europskim odijelima i kravatama. Ovo vijeće, naime, nije bilo Djevojačko vijeće neke saudijske ženojebine, već Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, što je na čelu s dr. Vladimirom Paarom nekidan svečano obznanilo svoju Izjavu o neprihvatljivosti Istambulske konvencije o nasilju nad ženama!
Smješnije, eto, od muškog Djevojačkog vijeća Al-Qassima nije moglo – ničega tu smiješnog odavno više nema – ali može gluplje. Uvijek može gluplje.
Početkom 2017., recimo, svega mjesec-dva prije historijske sjednice u Buraidahu, omanji svjetski skandal izazvala je druga jedna slična, vrlo saudijska fotografija, na kojoj upravo inaugurirani predsjednik SAD-a, ozbiljni i mrki Donald Trump, okružen šestoricom svojih ozbiljnih, mrkih i vrlo muških suradnika svečano potpisuje akt o „mogućnostima“ žena: zabranu financiranja organizacija koje propagiraju pravo na pobačaj. Nije, kako vidimo, saudijsko Djevojačko vijeće bilo prvo, pa neće ni naše biti posljednje. Pa ipak, Republika Hrvatska prva je, posljednja i jedina u svijetu u kojoj dokumente o ženskim i isključivo ženskim „mogućnostima“ mogu donositi i potpisivati vijeća sastavljena isključivo od muškaraca, a da to što su svi do posljednjeg muškarci još uvijek bude manji skandal od onoga tko su i čime se bave.
Nisu, naime - zabrinuti za sodomizaciju i gomorizaciju Domovine kroz zloglasnu protukatoličku rodnu ideologiju - izjavu protiv deklaracije o nasilju nad ženama u Zagrebu potpisali ni politički moćnici ni vjerski fanatici, nisu je potpisali ni muški ministri Vlade na čelu s premijerom, ni muški članovi nekakvog Djevojačkog vijeća Biskupske konferencije, već najugledniji muževi hrvatske znanstvene zajednice, pače sve članovi nacionalne Akademije. Još pačije, članovi njenog Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo. Najpačije, svaki do posljednjeg duboko upućen u ženska i rodna pitanja.
Ima tako u slavnome Djevojačkom vijeću HAZU i jedan inženjer šumarstva, i jedan doktor elektrotehnike, i jedan operni dirigent, i jedan arhitekt, i jedan fizičar, i jedan povjesničar, i jedan književni kritičar, i jedan književni teoretičar, i jedan filolog, i jedan indolog, i jedan geolog, i jedan neurolog. Da je barem, eto, ginekolog, ali nije: Izjavu protiv Konvencije Vijeća Europe o nasilju nad ženama potpisuje tako trinaest vrlih hrvatskih muževa iz najrazličitijih znanstvenih područja, sviju zapravo osim onih koji imaju ikakve veze s pitanjima ženskih prava i nasilja nad ženama.
I koje u njihovoj veličanstvenoj saudijskoj muškosti za pitanja ženskih prava i nasilja nad ženama kvalificira jedino činjenica da se čak četvorica na neki način bave jezikom.
Sasvim prigodno, najmudriji i najumniji hrvatski glavići svoju su svečanu izjavu protiv Istambulske konvencije o nasilju nad ženama potpisali na marginama Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, točno na dan kad je u Zagrebu - na zajedničkoj tematskoj sjednici gradskog Povjerenstva za ravnopravnost spolova, Odbora za nacionalne manjine i Gradske koordinacije za ljudska prava, s temom „Femicid: situacija u Republici Hrvatskoj“ - iznesen zastrašujući podatak da je u 2016. u našoj zemlji ubijeno dvadeset žena, najviše u posljednjih sedam godina. I da je saldo uprave prevaljene 2017., hvala na pitanju, po prilici isti.
Kad kod nas institucija predsjednika države poziva samo na djelomičnu ratifikaciju konvencije protiv nasilja nad ženama, ona je i sama žena; kad se kod nas djevojačka vijeća zaista i sastave od žena, one same traže zabranu pobačaja. Konačno, kad kod nas u ženskim pitanjima arbitrira autoritet muške glave, niti je to kao u Americi muški autoritet politike, niti je kao u Saudijskoj Arabiji muški autoritet religije: samo u Hrvatskoj testosteronski autoritet što arbitrira u ženskim pitanjima jest autoritet - znanosti.
Ona trinaestorica u Saudijskoj Arabiji, jebiga, barem nisu akademici i doktori nauka, već zatucana patrijarhalna plemenska aristokracija, i bilo kakvo Djevojačko vijeće, pa makar i muško, za tamošnju je ultrakonzervativnu kulturu – dobro, i meni je smiješno, ali tako zaista jest – lijep jedan revolucionarni korak naprijed. I ako itko ima pravo na nadmoćan podsmijeh - a zdravo je tome se smijati - sigurno ga nema tisućljetna europska kultura koja ne samo da muška djevojačka vijeća sastavlja od najviđenijih znanstvenika, nego ih još sastavlja s ciljem prevencije borbe protiv nasilja nad ženama, znanstveno legitimirajući lijep kontrarevolucionarni korak unazad.
„Mi u Republici Hrvatskoj“, rekao bi na kraju svog izlaganja šejh dr. Vladimir Paar, predsjednik Djevojačkog vijeća Al-Quruatije, „na muškarce i mladiće gledamo kao na braću, i osjećamo odgovornost da im otvorimo nove mogućnosti.“
