Izvor: Blic, 24.Jun.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Dileme stare dame
Nije danas, kako neki misle, Evropi najveći problem Srbija. Ako zanemarimo ogromnu Rusiju, bar na trenutak, bar nakratko, najveći evropski problem svakako je Turska. Primiti u svoju uređenu i donekle ostarjelu kuću (i familiju) sto miliona pretežno mladih Turaka ili taj ansambl ne primiti ni sad ni nikad - eto dileme dostojne jednako Hamleta kao i De Gola. I dok bi danski kraljević tu stvar vjerovatno riješio na tragičan način, na pitanje kako bi to razmrsio najveći Francuz (da je danas >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << živ) nema sigurnog odgovora. Jer je možda čak i njemu bilo lakše okončati strašni i dugotrajni alžirski rat (o kojemu, usput rečeno, naše sadašnje generacije niti štogod uče, niti štogod znaju), nego se nositi sa neizvjesnostima koje sa sobom svakako donosi eventualno ujedinjenje s tolikim islamskim elementom.
S vremena na vrijeme nije zgorega podsjetiti na banalnu činjenicu da nije Srbija vladala (nad) Turskom dugih petsto godina, nego da je, upravo nasuprot, Turska gospodarila nad Srbijom. Može se s određenom sigurnošću pretpostaviti da je taj "nevažni" podatak uticao na ovdašnju razvijenost i blagostanje. Zamislimo sad nemoguće, zamislimo da je bilo obrnuto. Karla del Ponte ne bi izlazila iz naše avlije, sve tražeći Molera i Mutapa, Hajduk Veljka i Vasu Čarapića. Dositej, prota Mateja i hromi Vuk bili bi proglašeni za ideologe zajedničkog zločinačkog poduhvata s ciljem stvaranja velike Šumadije, dok bi Crni Đorđije svisnuo u Hagu od najnovije prehlade. No, pošto nije tako (obrnuto), nego je onako kako jest, sirota Evropa sad ne zna šta da učini.
Ako primi Srbiju (svakako nakon Rumunije i Bugarske), a ne primi Tursku, možda se pokaže da je "faktor stabilnosti" hronično sklon remećenju. Ako, opet, primi Tursku (a ne primi Srbijicu), možda proradi ona poslovica koja govori o perspektivama junaka što je pošao gologuz a hrabar među braću Turke. Ako primi i jedne i druge, možda ludaci zarate nakon dva vijeka a u istoj, zajedničkoj kući. Ako, na kraju, ne primi ni jedne ni druge (zarad manje glavobolje), kako će takva kusata a uškopljena u svijetlu budućnost?
