Izvor: Nezavisne Novine, 03.Jul.2016, 12:19   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Damir Imamović: Sevdah je sudbina

Jadan je to svijet koji sevdah ne razumije, a osjeća da ima tapiju na njega, da su današnji narodnjaci nasljednici nekadašnjih sevdalija. Mislim da nam se gora zamjena teza nikad nije desila i moramo se tome oduprijeti, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Damir Imamović, muzičar iz Sarajeva.

S njim smo razgovarali uoči predstojećih koncerata 9. i 10. jula u Banjaluci, što će biti i njegov prvi susret s ovdašnjom publikom poslije osam godina od posljednjeg nastupa u ovom gradu.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << />
"Banjalučke pjesme" radni je naziv solo koncerata "SevdahLab" Damira Imamovića, odnosno putujuće laboratorije sevdaha, koja će se na dva dana smjestiti u ljetnu baštu kuće poznate banjalučke porodice Ćejvan.

Koncert je besplatan, sa predloženim prilogom od 10 KM za društveno-humanitarne aktivnosti BASOC-a, odnosno Banjalučkog socijalnog centra.

Damir je poznati sarajevski sevdah majstor, koji solo repertoar gradi neprestanim nastupima na najrazličitijim svjetskim pozornicama, od sarajevskog BKC-a, beogradskog "Kolarca", do vašingtonskog "Kenedi centra", čikaške "The Old Town School of Folk Music"...

U banjalučkom Banskom dvoru je nastupao 2008. godine, a u međuvremenu su nastali albumi poput "Svrzine kuće", te dva albuma mnogo hvaljenog "Sevdah Takhta" Damira Imamovića, sa kojima nastupa od 2012. godine, zajedno s Ivanom Mihajlovićem (el. bass) i Nenadom Kovačićem (perkusije).

Njegov sevdah se zasniva na strastvenim istraživanjima tradicionalne muzike BiH.

Susrećući se s majstorima sevdaha, muzičarima, pjevačima i autorima ove umjetničke forme, Imamović neprestano proširuje repertoar i svojim interpretacijama stvara poseban stil savremenog sevdaha. Njegova zanatska strana urodila je projektom pod imenom "SevdahLab" - putujućom laboratorijom sevdaha u kojoj Damir izlaže istoriju i estetiku ove tradicionalne umjetnosti.

NN: U grad na Vrbasu dolazite nakon osam godina. Zašto je prošlo toliko vremena i kakav repertoar publika može očekivati?

IMAMOVIĆ:  Nema nekog posebnog razloga, bar ne s moje strane. Volim doći u Banjaluku. Protekli koncerti su zaista izvanredno prošli i na osnovu kontakata koje imam ovdje pouzdano znam da imamo dosta fanova. Pitanje o koncertima zapravo je uvijek za organizatore i festivale.

Mi muzičari rado ćemo doći kad nas neko pozove i osigura uslove da uradimo koncert onog tipa kojeg inače radimo svuda po svijetu. Postoji ideja da sad 9. jula napravimo mali ljetni koncert u bašti stare kuće porodice Ćejvan. Biće to solo koncert, samo glas i tanbur. Volio bih da napravimo intimno veče i skrenemo pažnju na taj predivni prostor.

Kao što vam je vjerovatno poznato, moja veza s tim prostorima koji nose historijsku arhitektonsku vrijednost postoji od prije, bar od mog albuma "Svrzina kuća" (2011.), kojeg sam posvetio ovom sarajevskom muzeju tradicionalne arhitekture.

NN: Kakva osjećanja Vas vezuju za ovaj grad?

IMAMOVIĆ: Mislim da Banjaluku treba tek da upoznam kako spada. Poznajem tek nekoliko dragih i vrijednih ljudi.

NN: Mislite li da je slika današnjice, generalno na našim prostorima, inspirativna za sevdah kulturu? 

IMAMOVIĆ: U smislu izgubljenosti, žala za boljim vremenima, želje većine mladih da napuste ovaj prostor, mislim da je sevdah sudbina.

NN: Smatrate li da je komercijalizacija sevdaha uticala i na bolje razumijevanje ili ne?

IMAMOVIĆ: Pa, zavisi koja vrsta komercijalizacije... Ako je to ona popularna narodnjačka, skrenula ga je u grupu blesavih pjesmica koje se koriste za dopunjavanje turbo folk repertoara (uglavnom za vjerske i druge programe). Jadan je to svijet koji sevdah ne razumije, a osjeća da ima tapiju na njega, da su današnji narodnjaci nasljednici nekadašnjih sevdalija. Mislim da nam se gora zamjena teza nikad nije desila i moramo se tome oduprijeti. Sevdah je umjetnička forma koja čovjeka stavlja u određeni balkanski kontekst. Koliko je on način života - to nisam siguran.

NN: Kako gledate na situaciju u BiH, u segmentu perspektive za mlade ljude?  Mnogo mladih odlazi iz zemlje, a s druge strane imamo veliki problem s nacionalizmom.

IMAMOVIĆ: Ne znam kako "problem s nacionalizmom" može više biti veći, jedino da ponovo počne rat. Zemlja je podijeljena tako da svako odlučuje samo o sebi i nikakvo zajedništvo se ne gradi.  Vrlo sam emotivan zbog mladih ljudi koji odlaze. Usljed nacionalizma, korupcije i odsustva bilo kakve dugoročne perspektive mladi ljudi odlaze u potrazi za poslom na Zapad. Uskoro ćemo biti zemlja posvađanih staraca. Pri tome, ne mislim da su mladi apatični. Starije generacije su im ostavile šah-mat poziciju: šta god da uradiš, ne valjaš. Otuda mislim da je cinično zvati ih apatičnim. Postoje hiljade mladih ljudi koji vrijedno rade na sebi: treniraju, uče, obrazuju se. To što su politički pasivni ne znači da ne sanjaju naveliko. Nažalost, ti snovi sve rjeđe uključuju ostanak u zemlji.

NN: Kada je Vaš umjetnički rad u pitanju, dosta se mijenjalo kroz njega.

IMAMOVIĆ: Moj rad prolazi kroz različite faze: solo izvedbe, izvedbe s mojim prvim triom, onda sa "Sevdah Takhtom" (koji je prošle godine postao kvartet). Tu su i nastupi sa Jadrankom Stojaković, Ericom Vloeimansom i mnogim drugima. Sve to je sigurno doprinijelo mom autorskom i izvođačkom sazrijevanju. Jedan sam od onih ljudi koji su svoj hobi i strast pretvorili u posao, tako da su sva moja interesovanja i stremljenja nekako prožeta sevdahom i radom u njemu, a porodica mi je uvijek bila podrška.

Nastavak na Nezavisne Novine...