Da li ste u vezi general ili vojnik?

Izvor: NoviMagazin.rs, 22.Feb.2019, 00:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Da li ste u vezi "general" ili "vojnik"?

Podređenost-nadređenost kao promenljivi obrazac po kojem se ponašamo u ljubavi. Bilo koje ponašanje, ustaljena navika ili strategija reagovanja preispituje se i menja u onom trenutku kada shvatimo da nam više ne donosi korist

General komanduje, vojnik izvršava naređenja. Komandant ima široka prava, dok egzekutoru sleduju (uglavnom) samo obaveze. Prvi je glavni mozak "operacije", drugi samo izvršilac. A ne govorimo o vojsci i ratu, nego o ljubavi. I ne govorimo o ljubavnom >> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << ratu, već o vezi koja egzistira tako što je jedna strana "glavnokomandujuća", a druga "egzekutorska".

Imamo nadređenog i podređenog. Istraživanja nedvosmisleno pokazuju da su u mnogim emotivnim odnosima stvari upravo tako postavljene. Znači li to i da se mi u svakoj vezi ponašamo uvek po jednom te istom kodu - volimo da naređujemo, uživamo kada sve - i tempo i sadržaj viđanja i stepen izražavanja emocija i ozbiljnost priče - zavisi od nas ili nam više prija da smo krotki i vođeni partnerovim putokazima?

Imamo li u sebi tu večnu generalsku crtu koja ne trpi ništa manje od slepe poslušnosti ili smo, ipak, troma i pitoma duša bez poriva za inicijativom, promenom, buntom? Da li je realnije da u skladu sa onim ko stoji prekoputa nas menjamo uloge, zauzimamo drugačije "borbene" položaje? Leonora Pavlica, klinički psiholog i konstruktivistički psihoterapeut, naglašava da kod nikada nije univerzalan, pa to kako će se neko ponašati u odnosu zavisi od oba učesnika.

Ali verujem da ljudi, na nekom nesvesnom planu, biraju tip osobe za koju anticipiraju da će se dobro uklopiti u već ustaljen šablon - kaže sagovornica "Života plus". - S druge strane, ako smo u određenoj poziciji iskusili obesnaženost, novi odnos može da bude prilika da se sad uspešnije "ugnezdimo" ili prilika da se oprobamo u suprotnoj ulozi.

Kod koga je "daljinski"?

Studije pokazuju da je "daljinski upravljač" u vezi/braku uglavnom u rukama jednog partnera. Ovaj drugi se možda lavovski bori da ga otme, možda je pokušao, pa odustao, a možda nikada nije ni imao motiv ili snagu da ga zatraži. Između buntovničke i linije manjeg otpora nekad je granica tanja nego što mislimo. Stručnjaci nam nude jedno od čestih, i argumentovanih, objašnjenja po kojem postoji određena struktura ličnosti kao predispozicija da budemo "general" ili "vojnik" u vezi. Sagovornica "Života plus", međutim, insistira da se ogradimo od generalizacije.

Pretpostavka je da će nesigurne, submisivne (plaše se ljutnje i odbacivanja onih do kojih im je stalo), zavisne, pasivne i emocionalno nestabilne osobe radije pokazati sklonosti ka poslušnosti. S druge strane, narcisoidne, ambiciozne, inicijativne i autoritativne će se pre naći u ulozi "generala". Moramo, međutim, da imamo na umu da je ovo samo verovatnoća, a ne univerzalno pravilo. Da bi neko iskazao bilo jedne, bilo druge sklonosti, mora da naiđe na partnera koji će pristati na ovu simbiotsku igru. I jedna i druga uloga zahtevaju simbiozu - objašnjava klinički psiholog.

Zamislimo sad jednu opštu sliku. Mi smo od prvih emocionalnih iskustava i ljubavnih impresija navikli da budemo "generali" u vezi. I ponavljamo te ambicije u svakoj novoj priči. Likovi se menjaju, mi igramo istu igru. Da li je to definitivno trajnost? Imamo li šansu da možda vremenom "okopnimo"? Da se umorimo od komandovanja, da nam je više dosta da upravljamo partnerima kao lutkama na koncu? Možemo li uopšte da se snađemo u odnosu koji traži ravnopravnost, a sporadično i podređenost?

Svaka pozicija nosi sa sobom prednosti i mane, to dobro znaju i oni koji preferiraju da komanduju, kao i oni poslušni. U novom odnosu, koji svakako zahteva izvesno prilagođavanje, rađa se šansa da se menjamo i učimo neke životne lekcije. U partnerskoj terapiji naročito dolazi do izražaja da će se samosvesni i otvoreni pojedinci preispitivati i lakše menjati, dok će rigidne i krute osobe težiti da svog partnera "uteraju" u svoje kalupe - tvrdi Pavlica.

A obrnuto, ako smo navikli da budemo "vojnici", dobri i poslušni, šta je okidač da se to promeni? Partner koji je potpuno drugačiji od prethodnih? Životne okolnosti? Buđenje i osvešćivanje da smo u prethodnim vezama zapravo bili žrtve? Inat koji tiho prerasta u glasan revolt? Prosto - hoćemo da bude po našem.

Bilo koje ponašanje, ustaljena navika ili strategija reagovanja preispituje se i menja u onom trenutku kada shvatimo da nam više ne donosi benefit i ne radi u našu korist kao na početku. Kada uočimo da nas stari obrazac reagovanja sada više košta, donosi više rizika i loših ishoda, okrenućemo se u potrazi za alternativom. Dakle, poslušan pojedinac će dovesti u pitanje svoju poslušnost tek posle serije osujećenja koja proističu iz ove uloge - navodi sagovornica.

Ekstremna promena

Koliko puta vam se drugarica požalila da se umorila od "kilavih" partnera, muškaraca bez inicijative i one izvorne muškosti, pa sada želi jednog tipičnog Balkanca, koji ume da "lupi šakom o sto"? Dakle, ona koja je do juče "vedrila i oblačila" u svakom odnosu, sada želi da bude "mala maca", tiha, umiljata i pokorna. Da li je takva krajnost uglavnom samo (brzo)prolazna faza? Sagovornica "Života plus" kaže da se ljudi najčešće menjaju odlazeći na sasvim suprotnu stranu, što asocira na klackalicu.

To se u psihoterapiji naziva kontrastna promena, najpovršnija je i često veoma kratkotrajna. Osoba će, usled zamora ili višestrukih frustracija, rešiti da pribegne sasvim suprotnom obrascu od onog po kojem se ponašala. Ta tačka će joj prijati neko vreme, steći će dragocena iskustva, zadobiti pozitivne ishode, ali kako nijedna opcija nije idealna, ubrzo će iskusiti i sve njene negativne posledice. To će je nagnati da se, nemajući kud, vrati staroj strategiji. Ova smena tako može da ide unedogled, baš kao na klackalici. Prava, dublja promena bila bi isključenje, odnosno stavljanje po strani ove dimenzije podređenost-nadređenost, nedozvoljavanje da ona bude glavni parametar za sagledavanje partnerskog odnosa. Druga zdrava opcija bila bi prihvatanje da smo u nečemu podređeni u odnosu na partnera, dok smo u pogledu drugih stvari nadređeni, čime se stvara optimalna ravnoteža u odnosu - objašnjava klinički psiholog.

Poruka stručnjaka je, dakle, da možemo i trebalo bi da pronađemo pravu meru u svakom emotivnom odnosu. Da budemo i "general" i "vojnik". Da nam je udobno u toj vezi. Jer se pitamo i pitamo partnera. Ne umaramo se od naređenja i izvršenja.

Ključ je u tome da moramo da budemo refleksivni i samokritični, da umemo bez sujete da prihvatimo svoja ograničenja, a da uz to budemo svesni i svojih kvaliteta. Nesigurnost u to koliko vredimo rodiće poslušnost, dok će precenjivanje sebe i grandioznost doneti potrebu za vladanjem. Kako bismo izbegli ove zamke moramo da uložimo svestan napor da radimo na sebi i na odnosu - kaže sagovornica i poručuje da je preduslov svega fleksibilnost odnosno otvorenost za promene.

Po uzoru na oca i majku

Dominantan model ponašanja u vezi neretko zavisi od roditeljskog koji smo godinama posmatrali. Ali ponekad žene koje su gledale svoju majku kako spušta glavu pred ocem i bespogovorno izvršava njegova naređenja, beže od tog obrasca u svojim emotivnim životima postajući "glavnokomandujuće".

Učenjem po modelu usvajamo mnoge obrasce ponašanja, pa i ovaj. Gledajući dinamiku između roditelja, deca usvajaju ono ponašanje koje im se čini poželjnijim, ili sasvim suprotno, ako nekoga od roditelja opažaju kao negativnan model, odlaze u krajnost - objašnjava Pavlica.

Nastavak na NoviMagazin.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta NoviMagazin.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta NoviMagazin.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.