Izvor: Blic, 14.Avg.2003, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Da li beba sme da gleda televiziju

Da li beba sme da gleda televiziju

Da li malo dete može da shvati šta se dešava na ekranu? Ono vrlo dobro opaža slike_arhiva i zvuke. Reaguje na atmosferu, muziku, intonaciju i mimiku. Dete oseća da li su likovi radosni ili besni, da li je mama dok gleda film tužna ili vesela...

Napomena: Ako dete iznenada brizne u plač ili se uznemiri, to znači da ne uspeva da se izbori sa emocijama. Uzmite ga u naručje ili popričajte s njim da biste ga smirili.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Blic <<
Koje filmove deca mogu da gledaju i u kom uzrastu?

Oko druge godine dete može da prati kratke priče, što znači da može da gleda kratke crtane filmove (oko dva minuta). Nema potrebe da mu puštate celu kasetu, sasvim je dovoljno da mu pustite jedan ili više odlomaka koji mu se dopadaju. Dete će lakše shvatiti priču ako mu, dok gleda film, objašnjavate šta se dešava na ekranu. Ako je posredi neki duži crtani film, prepričajte mu sadržaj unapred. Malo dete ne može da poveže početak i kraj priče i prati njen tok, naročito ako je radnja komplikovana.

Najbolje rešenje: Idealno bi bilo da roditelji odaberu kasetu koja u njima budi prijatne uspomene na detinjstvo. Nesvesno će svoje lepo raspoloženje preneti i na decu, koja će onda još više uživati u filmu.

A šta ako dete gleda program koji nije za decu?

Ako je televizor stalno uključen, dete može da se suoči sa nekim scenama koje mogu da budu neprijatne ili neprimerene njegovom uzrastu. Sa dve godine dete veruje svemu što vidi i zato treba da komentarišete sporne prizore.

Primer: Ako je dete uznemireno zato što je na televiziji videlo ruševine kuća posle zemljotresa, to je sasvim normalna reakcija, pošto je za njega kuća simbol sigurnosti i zaštite. Objasnite mu da će kuće koje je videlo biti obnovljene i da je ono potpuno bezbedno u svom domu.

Da li detetu treba zabraniti da gleda emisiju koju gleda njegov stariji brat ili sestra?

Ne. Za mlađe dete je vrlo važno da upozna junake kojima se divi njegov stariji brat ili sestra i da učestvuje u istim aktivnostima. Čak i kada su ti filmovi previše dugački i praktično nerazumljivi za dete od dve ili tri godine.

Gde treba da sedi?

Bolje je da sedi na podu nego na trosedu ili u fotelji. Tako će moći da se približi ekranu ili da se zabavi nečim drugim kad mu popusti koncentracija. Čak i veća deca, u uzrastu od pet-šest godina, ne mogu da sede nepomično dok gledaju film: skaču kad su uzbuđena, pokušavaju da se sakriju kad su uplašena i slično. Deca takođe imaju potrebu da odglume ono što se dešava na ekranu da bi lakše pratila radnju ili da bi se oslobodila nekih svojih strahova. Ako, na primer, medved pada sa stene, dete će i samo odglumiti tu scenu da bi se oslobodilo straha od pada i povrede.

Šta treba znati: Dete u delikatnim situacijama ne može da ostane neutralno i zato nemojte da se ljutite na njega ako burno reaguje na ono što se dešava na ekranu.

Da li pred spavanje treba da gleda televiziju?

To baš i nije najbolje rešenje, pošto boje i zvuci deluju stimulativno na mozak. Nekoj deci je potrebno i do dva sata da se smire nakon što se televizor isključi. Naročito ako su dugo sedela ispred njega.

Savet: Ako dete baš insistira da uveče gleda televiziju ili video-kasete, utišajte što više zvuk i ostavite mu dovoljno vremena da 'svari' slike_arhiva pre odlaska u krevet. CDC/GB Televizija ne utiče loše na ponašanje dece

Eksperti su prilično eksploatisali mit po kom su televizijski programi puni nasilja odgovorni za loše ponašanje dece. Zapravo bi moglo da bude upravo obrnuto.

Obuhvatnim, osam godina dugim ispitivanjem u okviru kog je praćeno šta se dešava s decom koja su TV dobila tek 1995. godine, utvrđeno je da su deca, neverovatno, uprkos televiziji, bila znatno manje nasilna. 'Dovodimo u pitanje tvrdnje da je televizija ta koja utiče na ponašanje mladih gledalaca', objavio je profesor Toni Čarlton, psiholog koji je vodio istraživanje. 'Pre će biti da nema adekvatnog nadgledanja i kontrole u porodicama, susedstvu i širem okruženju'. Istraživači su odabrali ostrvo Sveta Helena jer njegovih 5.600 stanovnika nije ni imalo televiziju sve do pre nekoliko godina. Najpre su napravili detaljnu studiju o tome kako su se deca školskog uzrasta ponašala pre no što je televizija stigla u njihov život. Proveli su stotine sati gledajući video-snimke dece koja se igraju u školskom dvorištu. Naročito su obratili pažnju na koškanja: udaranje, guranje, štipanje. 'I jedina primetna razlika u odnosu na to kako se ponašaju otkako imaju televiziju, ogleda se u tome da su znatno manje nasilna', kaže profesor Čarlton, koji predaje na jednom koledžu u Engleskoj. Televiziju optužuje jedino za to da odvlači pažnju od 'pravih' stvari. 'Suviše često ni u kući ni u blizini nema odraslih koji su raspoloženi da na pravi način povedu računa o ponašanju mladih', kaže profesor Čarlton. CDC/SP

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.