Izvor: B92, 06.Apr.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
DESET GODINA OD POCETKA RATA U BOSNI
Beograd -- Nevladine organizacije "Zene u crnom" iz Beograda i "Zene zenama" iz Sarajeva obelezile su u subotu na Trgu republike u Beogradu deset godina od pocetka rata u Bosni i Hercegovini. Na parolama, koje su nosile ucesnice protesta, stajalo je da "Krivci za zlocine pocinjene u Bosni ne smeju ostati nekaznjeni", kao i da " Nema mira bez sudjenja svim ratnim zlocinicima". Prema recima koordinatora organizacije "Zene u crnom" Stase Zajevic, osnovni zahtev ovog skupa je izrucenje svih optuzenih >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << za ratne zlocine Haskom tribunalu. "Smatramo da je to samo preduslov za demokratizaciju, jer bez istine nema ni pomirenja", tvrdi Zajevic. Ovom skupu po prvi put su prisustvovale i zene iz Srebrenice, medju kojima i Zumra Sehomerovic, koja kaze da je dolazeci u Beograd osetila da i ovde postoje ljudi zdravog razuma: "Vrlo sam uzbudjena. Ovo cvijece koje drzim me toliko zabolelo, jer sam na ovom Trgu dobila cvijece od jedne gradjanke iz Beograda koja saosjeca sa mnom i dijeli sa mnom sve to sto mi se desilo i po prvi put sam dosla do saznanja da je odavde, iz Beograda, 1992. godine cuo se glas protiv rata, protiv zlocina i vjerujte da sam bila prijatno iznenadjena. Htjela bih sa ovoga skupa da kazem da za nas Srebrenicane jos nije stao rat, nismo pokopali nase najmilije i vjerujte da se jos uvijek borimo", kaze Sehomerovic.
Nakon protesta u Centru za kulturnu dekontaminaciju organizovan je susret sa zenama iz Srebrenice. Jedna od njih, Kada Hotic, koja je u ratu ostala bez svih muskih clanova porodice, priseca se onoga sto je prezivela i istice da ne zeli da se to bilo kome drugom ponovo dogodi: "U cik zore, kazem ja muzu - idemo odavde, ovo se ne moze trpeti. Izasli smo, masa je tamo bila i transport je krenuo. Taman smo se poradovali, uci cemo u autobus i idemo negde, grupa ljudi je stavila puscanu cev za vrat i on ode negde. Ja pogledah za njim, a on ode brzo. Udjem u autobus, nista ne kazem... Presli smo od Bratunca do kasabe, sa svih strana zarobljeni nasi ljudi, mislila sam da cu repoznati nekog... Moj Samir kao da je u zemlju propao, nema ga ni do dan-danas... To su teske rane, to je uzas, niko nije zasluzio da bude tako kaznjen", kroz plac je ispricala Hotic.
