Izvor: Nezavisne Novine, 27.Dec.2017, 09:24   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Čuvene šeširdžije "Borsalino" idu u stečaj?

TORINO - Jedva da je koji odjevni predmet toliko stradao u našem dobu kao muški šešir. Ali to nije glavni uzrok propasti legendarnog proizvođača šešira "Borsalino" njegovi šeširi se još traže, pa ipak izgleda ide u stečaj.

Mnogi muškarci današnjeg doba ne bi znali razliku između fedore i homburga, čak ni ako bi im od toga zavisio goli život. I to iako je kroz ljudsku istoriju praktično uvijek postojalo neko pokrivalo za glavu muškarca. Često je gotovo bez greške >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << moglo utvrditi i geografsko porijeklo i socijalni status osobe ispod šešira ili kape, a imao je i čitav niz praktičnih funkcija. Jer "šešir glavu čuva" i od hladnoće i od vrućine, dobar je i po kiši, poslužiće i da pred nekim skinete šešir kao znak poštovanja, a ako zaista sve krene po zlu, vaš šešir će vam pomoći da sakupljate milostinju.

Đuzepe Borsalino je u svojoj mladosti u prvoj polovini devetnaestog vijeka zanat šeširdžije učio i po rodnoj Italiji i po Francuskoj prije nego što je 1857. otvorio svoju radionicu šešira u Alesandriji, nedaleko od Torina. Od početka mu je načelo bilo "samo najbolje je dovoljno dobro", tako da je slavu stekao šeširima proizvedenim od krzna angora kunića.

Šešir je trebalo da bude lagan i ugodan, ali i nepromočiv po kiši i otporan na sve nevolje koje muški šešir očekuju u karijeri. Vrlo brzo se pročulo za "Borsalino", iako je već Đuzepeov sin i nasljednik Terezio morao da prihvati činjenicu da su mnogi nakon Prvog svjetskog rata, kad su konačno mogli da skinu šljem, već tada odlučili da više ništa ne stavljaju na glavu. Ali mušterija je još bilo na pretek iako je za pravi "Borsalinov" šešir trebalo duboko posegnuti u džep. Nosio ga je tako i Vinston Čerčil i mnoge zvijezde Holivuda, naravno da su ga na glavi imali i Al Kapone i njegovi mafijaši  njihovi policijski protivnici su uglavnom imali mnogo jeftinije šešire domaće proizvodnje. Konačnu slavu svakako mu je dao Hemfri Bogart, koji se u "Kazablanki" i drugim filmovima rijetko odvajao od svog borsalina.

Baš kao nakon Prvog, tako i nakon Drugog svjetskog rata mnogi su prestali da nose šešire. Ali ih je bilo i tada još dovoljno. Da vam sad otkrijemo razliku između homburga i fedore: homburg je šešir sa nešto povijenim spoljnim rubom, često s našivenom svilom kakav je na primjer jedva skidao sa glave prvi njemački poratni kancelar Konrad Adenauer. Fedora je gangsterski šešir spuštenog obruba kakav su nosile mnoge poratne filmske zvijezde poput ŽanPola Belmonda i Alena Delona čak i u filmu koji se zvao "Borsalino".

U doba pobune Djece cvijeća šezdesetih prošlog stoljeća mnogim modnim predmetima tog doba prijetilo je odumiranje. To nisu bile samo duge haljine, odijela s prslucima i lakirane cipele, kravate, nego se nije dobro pisalo ni ženskim grudnjacima. Vremenom su se svi ti odjevni predmeti vratili u našu svakodnevicu  ali jedan modni detalj je zaista smrtno stradao: muški šešir.

Naravno da je borsalino imao i Harison Ford u "Indijana Džonsu", Majkl Džekson u svom muzičkom spotu, ali to su uglavnom bili tek dekorativni predmeti kakve su za svoj ormar od "Borsalina" naručivali i Džoni Dep, Leonardo Dikaprio, Denzel Vošington, Džastin Timberlejk ili Kejt Mos. Jer pravi šeširi su uglavnom nestali sa naših ulica i to nema veze s činjenicom da je za borsalino trebalo odvojiti barem 300 evra  za jednostavniji model. Posebne narudžbe su moguće, gornja granica cijene nije sasvim određena. Jer to je ipak rolsrojs među pokrivalima za glavu.

Firma "Borsalino" se krajem osamdesetih preselila u predgrađe Alesandrije, ali morala je da se trudi da otkrije nove mogućnosti zarade. Dobrim dijelom za krizu je bio zaslužan i tadašnji vlasnik Marko Marenko  koji se proslavio i u bankrotu italijanskog prehrambenog koncerna "Parmalat", iako je najviše poslovao u energetskom sektoru. Ali taj "kralj gasa", kako su ga u Italiji zvali, je i preduzeće "Borsalino" povukao u propast i već 2015. su hitno trebali novog investitora. Legendarnog proizvođača šešira je preuzeo Švajcarac Haeres Ekita, iako već odavno "Borsalino" nije proizvodio samo šešire: radio je i kape, kravate, odjeću, njegovo ime je bilo i na ručnim satovima, parfemima i čak biciklima i kacigama za motocikle. Promet je prošle godine bio oko 17,5 miliona evra, ali je "Borsalino" još stenjao pod teretom dugova koje je trebalo vratiti. Vlasnik je pred sudom zatražio novi postupak kojim bi trebalo da se namire povjerioci, ali je italijanski sud prošle sedmice odbio taj zahtjev. Drugim riječima, "Borsalinu" prijeti bankrot.

Oko 130 radnika strepi za svoju budućnost. Ne mogu razumjeti tu odluku: "Ovo je apsurdna situacija. Ima posla, ima narudžbi i zato možete samo bjesnjeti pred ovom odlukom suda", kaže članica sindikata Marija Jenaco.

Narudžbi zaista ima: jer ako sad ostavimo po strani ovakve ili onakve modne trendove, još ima mnoštvo onih kojima običaji i čak vjera nalažu nošenje pokrova za glavu. Tako je i danas zapravo najveći naručilac borsalina Jevrejska zajednica SAD. Zato je i član Uprave firme Filipe Kamperio najavio nastavak proizvodnje i da će i "dalje tražiti rješenje kako bi sačuvali ovu marku". Jer zaista, čak i jedan ferari se brže proizvede nego jedan pravi borsalino: za njega treba oko sedam sedmica u rukama iskusnih majstora. Ali i on, baš kao i špageti ili milanska salama, nezaobilazni su proizvodi "Made in Italy" i tu nije samo riječ o preduzeću, nego o "kulturnom dobru italijanskog zanatstva", upozorava i sindikalista Klaudio Kavaljareto.

Ali o tome sada odlučuje stečajni upravnik.

(DW)

Nastavak na Nezavisne Novine...