Čume obrazuje srpsku decu

Izvor: Vesti-online.com, 25.Dec.2009, 12:40   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Čume obrazuje srpsku decu

"Gospodin Ljubiša Buha Čume je profesor života i kao takav red je da ima i jedan univerzitet“ izjavio je Čumetov advokat Stevan Protić kada je Buha kupovao Univerzitet Singidunum. A u poslednje vreme Čume planira da u zgradama tog univerziteta otvori vrtić, starački dom i srednju školu, piše beogradska štampa.

"Još smo u fazi planiranja. Razmišljamo i o tim mogućnostima, ali nismo definitivno odlučili u šta ćemo konkretno da ulažemo“, saopšteno je u Buhinom >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << kabinetu uz opasku da Buha sprema velike investicije u obrazovni sistem Srbije.

“Njegov stručni tim u kome su i doktori nauka savetovao ga je da preseli deo svog kapitala iz izgradnje puteva u obrazovanje, jer to postaje visokoprofitabilan posao. Ulagaće novac u izgradnju vrtića, staračkih domova i obrazovnih ustanova. On je ozbiljan biznismen za koga radi više od 2.000 ljudi“, prenosi izjavu Buhinog saradnika beogradska štampa.

Ove godine u semtembru Čume je kupio Fakultet za poslovnu informatiku koji čini oko 70 odsto Univerziteta Singidunum. Kupio je i deo preduzeća "Voždovac“ koje Singidunumu ustupa pravo korišćenja prostorija.

Dokapitalizacijom Čume planira da kupi čitavo preduzeće "Voždovac“ posle čega bi postao vlasnik 40 odsto zgrade rektorata. Tako, kada se sve izračuna, od Čumeta na kraju zavisi sudbina ovog Univerziteta, jer ne samo što postaje vlasnik objekata, već se i dve od tri oblasti na koje je akreditovan vode na Fakultet za poslovnu informatiku.

Za beogradsku štampu je to potvrdio i profesor Nebojša Šajkić koji je sa Milanom Stamatovićem svoj deo prodao Buhi. Međutim, rektor Singidunuma Milovan Stanišić koji je od početka Buhinog ulaska u posao sa visokim školstvom negirao bilo kakvo pravo druge strane da se Buhi nešto proda, je rekao da nije zabrinut njegovom namerom da akademce izmeša sa sitnom decom i penzionerima.

"Buha je kupio Fakultet za poslovnu inforatiku koji više ne postoji, dakle nema ni studente. Ja se uopšte ne uzbuđujem i ne znam na koji način Buha misli da ostvari svoje pravo. Možemo samo da mu damo preostalu opremu fakulteta“, izjavio je Stanišić.

Ljubiša Buha je rođen 17. septembra 1964. godine u Surčinu. U legendu je ušla priča kako se Čume krajem osamdesetih survao u jarak u Bosni vozeći ukradeni golf i teško povredio nogu. Lekari u tuzlanskoj bolnici već su se spremili da mu je amputiraju, ali su Buhini ortaci iz Surčina, u akciji dostojnoj "Otpisanih" pribavili kola hitne pomoći sa aerodroma Beograd, obukli Čumetovog oca u beli mantil, okačili mu stetoskop oko vrata, i lažno se predstavljajući uspeli da ga prebace u Beograd. Zahvaljujući baro-komori i naporima specijalista, nogu je sačuvao, ali i dan-danas hramlje.

O svojim poslovima iz podzemlja Čume je ponosno govorio: "Optuživan sam 14 puta i uvek bio oslobođen. Znači, ili sam nevin ili sudije ne znaju svoj posao".

Tokom druge polovine devedesetih, Surčinci su debelo ugazili i u poslove sa drogom, u čemu im je mnogo pomoglo Čumetovo poznanstvo sa Miloradom Ulemekom Legijom. Tu je Buha napravio jednu od najvećih grešaka u životu i karijeri: upoznao je Legiju sa Dušanom Spasojevićem, koji je u to vreme bio samo jedan od Čumetovih kurira za manje pošiljke heroina. Zbog prijateljstva koje se razvilo između Legije i Spasojevića mnogi su ostali bez glave, a Čume je svoju jedva spasao.

Čume je preko svog školskog druga i komšije Dragoljuba Markovića, sponzora Demokratske stranke, uspostavio vezu sa Zoranom Đinđićem i Čedom Jovanovićem. Navodno su upravo Čume i drugovi upozorili Đinđića da mu se sprema atentat i prebacili ga u Crnu Goru za vreme bombardovanja 1999.

Spasojeviću i kompaniji se nije svideo sve očigledniji scenario po kome se Čumetu (koga je Legija iza leđa podsmešljivo zvao "seljanka") smeši karijera legalnog biznismena, a njima dugogodišnja robija u skladu sa Đinđićevim planom o obračunu sa organizovanim kriminalom. Doneta je odluka da se Čume eliminiše.

Zbog Čumetovih veza u Vladi i generalštabu poslu se pristupilo diskretno, preko njegove žene Ljiljane. Prema jednoj verziji, Ljiljana je pošto je saznala da njen muž ima dete sa drugom ženom, pristala da ga otruje za račun Spasojevića i Legije. Po drugoj, to je učinila zato što su joj ova dvojica otela decu. Plan je bio savršen, ali je omanuo: Čume je preživeo zahvaljujući svojoj jakoj fizičkoj konstituciji i intervenciji generala Nebojše Pavkovića, na osnovu koje je hitno primljen na Vojnomedicinsku akademiju.

Čume se nudio da svedoči protiv Spasojevića i Legije, pod uslovom da mu se da imunitet; problem je bio što u to tako nešto nije bilo zakonski regulisano.

Dvojica maskiranih napadača su 3. avgusta 2002. godine (posle se saznalo da je jedan od njih bio Legija lično) pripucali na Čumeta dok je obilazio asfaltnu bazu u Zemun Polju. Ubili su Buhinog telohranitelja, ali se Čume, zahvaljujući brzim refleksima i okolnosti da se Legiji zaglavio automat, za dlaku izvukao.

Posle toga surčinski kralj je morao da beži iz zemlje, prvo u Hrvatsku, zatim u Crnu Goru, pa u Albaniju, pa u Tursku. U Turskoj je u svojoj blizini primetio nekoga od Spasojevićevih ljudi i dao se u bekstvo: odvezao se pravo u Ankaru, preskočio zid jugoslovenske ambasade i od zbunjenog osoblja zatražio utočište.

Međutim, Čumetov "Difens roud“ je bio laka meta u Beogradu, pa je 21. decembra 2002. firma sa sve mašinama dignuta u vazduh vojnim eksplozivom koji su postavili Legijini drugovi iz JSO-a. I dok je pojedina štampa pisala kako je Čumetova firma, "nastala novcem od belog praha, i sama pretvorena u prah", niko iz vlade se nije usuđivao da kaže ko stoji iza svega.

Posle svegašto se kasnije desilo (pokušaj i atentat na Đinđića, "Sablja", Spasojevićeva smrt u Meljaku, Legijina predaja i, konačno, maratonski sudski proces) Čume se konačno pojavljuje kao svedok saradnik. Svi gresi su mu oprošteni, i ukoliko se ne vrati starim poslovima, ne mora da strahuje da će pasti pod udar zakona.

U međuvremenu, Čumetovo interesovanje za konje (koje je delio sa generalom Pavkovićem) je naraslo: njegovi pastuvi TNT i Princ Surčinski, i kobila Šakira, već nekoliko godina postižu zapažene rezultate na trkalištima u regionu. Gde su konji tu je i zemlja, pa se ispostavilo da je Čume vlasnik pozamašne oranice preko koje treba da prođe beogradska zaobilaznica.

Razvojni put o Čumetu koji je krenuo od auto-limarskog zanata završava se kupovinom Univerziteta Singidunum, i po svoj prilici osnivanjem vrtića, škola i statračkih domova.

Nastavak na Vesti-online.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vesti-online.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vesti-online.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.