Izvor: Nezavisne Novine, 06.Nov.2016, 20:49   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Čija grobnica je najdublja?

Uvijek je to bilo tako: Kada se ratovi na Balkanu završe, elite koje su ih kreirale, inspirisale, započele i vodile, koriste žrtve kao adut u novoj političkoj igri. Što više ubijenih, preklanih, pretučenih, mučenih, izgladnjelih i zarobljenih među svojima, to bolje. Nema većeg zadovoljstva za te bezdušnike nego kada se pojave na nekakvoj pres-konferenciji i na glavu svojih protivnika saspu sve te leševe.

Najnoviji povod za mjerkanje dubine balkanskih grobnica je Orašje i tamošnje >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << hapšenje desetak oficira Hrvatskog vijeća odbrane zbog ratnih zločina. Međutim, ni u ovoj, kao ni u bilo kojoj drugoj balkanskoj priči u kojoj se broje leševi, niko nema prava da upire prstom. Mi to ovdje jedni drugima radimo već vijekovima, i samo je pitanje istorijskog konteksta, trenutnog odnosa snaga, slučajnosti ili okolnosti koje će balkansko pleme biti u ulozi žrtve a koje u ulozi zločinca. Jer samo nekoliko decenija poslije uloge se promijene, pa su biviše žrtve budući zločinci, a zločinci žrtve...

Zašto pristajemo da budemo pioni u igrama "naših" elita? Kako ne možemo shvatiti da je jedino ispravno gledanje da je žrtvama potrebna pravda i da je naša dužnost, ako smo humano društvo temeljeno na vladavini prava i poštovanju ljudskosti, da tu pravdu obezbijedimo tako što ćemo zločince kazniti, bez obzira "čiji" su? Dok to ne shvatimo, bićemo samo taoci elita čiji repovi sežu do mračnih devedesetih. Oni od nas kradu, a mi im aplaudiramo kako brane "naše" nasuprot "onih tamo". Gdje još zarobljenici prema svojim tamničarima gaje tako perverzan odnos divljenja osim na Balkanu?

Zašto je toliko teško, barem ovim novim generacijama, koje nemaju krvi na svojim rukama, da prekinu taj začarani krug? Zašto umjesto svjetlosti, saosjećanja i solidarnosti mi na Balkanu uvijek i uporno biramo mrak koji nas trpa u torove, jedne nasuprot drugima?

I upravo taj strah od svjetlosti je sama suština svega. Jer šta ako se bojimo šta će nam svjetlo pokazati o nama samima? Da li je mrak u kojem živimo u stvari samo strah od otkrivanja vlastite prirode? Hoće li se pokazati da u nama čuče novi zločinci, spremni na nove ratove i nova zlodjela, čim nam naše vođe daju komandu da krenemo?

Ja znam da mi nismo takvi. I znam da su jedini koji svjetla treba da se boje zločinci i elite koje su ih stvorile. Tek kada upalimo svjetlo, moći ćemo počistiti i našu kuću i našu savjest. Pa da konačno i na Balkanu zaživi normalan, zdrav život.

Ali kako to uraditi kada balkanskim elitama odgovara mrak?

Nastavak na Nezavisne Novine...