Čerkezi se bore da očuvaju svoju kulturu

Izvor: Southeast European Times, 11.Mar.2013, 17:05   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Čerkezi se bore da očuvaju svoju kulturu

Pošto su proterani iz Rusije u 19. veku, Čerkezi su se u najvećoj meri utopili sa balkanskim narodima.

11/03/2013

Muhamet Brajšori za Southeast European Times iz Prištine -- 11.3.2013.

Više od 150 godina pošto su se posle proterivanja iz Rusije rasuli po Balkanu, Čerkezi su se utopili u nekoliko balkanskih naroda i strahuju da njihovom jeziku i kulturi preti nestanak.

Iako ne postoje zvanični podaci, procenjuje se da u Turskoj živi između >> Pročitaj celu vest na sajtu Southeast European Times << tri i pet miliona Čerkeza, a ima ih i na Kosovu, u Albaniji i Makedoniji. Čerkezi, koji su većinom Muslimani Suniti, proterani su sa svoje teritorije duž Crnog Mora posle rata sa Rusijom sredinom 19. veka.

Za vreme rata na Kosovu 1999, neke čerkeske porodice vratile su se u Rusiju u okviru programa repatrijacije ruske vlade. Danas na Kosovu živi nekih 2000 Čerkeza, koji su se integrisali sa lokalnim albanskim stanovništvom.

„Problem je u tome što slabo govorim čerkeski, dok moja deca, osim par reči, ne znaju ništa o tome kakav je naš jezik bio“, kaže zaSETimesučiteljica iz Prištine Sadije Šika (51). „Otac i deda su mi puno su mi pričali o tome kako smo došli na Kosovo i o našim običajima. Međutim, dok su starije generacije te običaje negovale, mi smo počeli da ih zaboravljamo i najbolje bi bilo da imamo neku obrazovanje na našem maternjem jeziku ili nešto što bi zaštitilo našu kulturu i jezik.“

Na Kosovu se malo toga čini da se očuva čerkeska kultura i jezik. Šika, čiji je suprug Albanac, kaže da nije imala poteškoća da se uklopi.

„Oduvek sam se osećala delom albanske zajednice, baš kao i moja porodica. Odrasli smo uz albanske običaje i to mi nije predstavljalo problem“, kaže Šika.

Abdula Kora (69), penzioner koji živi u blizini Tirane, kaže da je svestan svojih korena, ali napominje da su se Čerkezi koji žive u Albaniji utopili u domaće stanovništvo. Dodaje i da je jedan od običaja koji je nestao uzgajanje konja. Pre nego što su preseljeni iz Rusije, Čerkezi su gajili Kabarda konje, poznate po izdržljivosti i sposobnosti prilagođavanja teškim uslovima.

„Naši preci su nam pričali da smo poreklom sa Kavkaza. ...Nasledili smo tradiciju uzgoja konja. Mi gajimo konje, ali mlađe generacije to više ne rade, jer od toga ne mogu da zarade“, kaže Kora zaSETimes.

Čerkezi su osnovali brojne organizacije građanskog društva u Turskoj. [Udruženje Čerkeza Ankare]

Kora kaže da njegova porodica praktikuje Islam, ali da nije uspela da sačuva jezik.

Biljana Sikimić, viši naučni saradnik na Institutu za Balkanske studije Srpske akademije nauka i umetnosti, kaže za SETimes da je istorijska percepcija Čerkeza kao „okrutnih i neprilagođenih grubijana“ potpuno nestala iz kolektivnog sećanja kosovskih Srba i Albanaca.

Sikimić kaže da se Čerkezi danas smatraju „finim ljudima i veštim zanatlijama“. Dodaje da nije bilo mešanih brakova između Čerkeza i Srba i da ni Srbi ni Albanci ne govore čerkeski jezik.

U Turskoj, Čerkezi su osnovali desetine organizacija građanskog društva kako bi održali svoju kulturu i održavali svoje događaje i skupove. Ipak, mnogi se ne određuju kao Čerkezi.

U Turskoj postoji pokret za stvaranje zakonskog i praktičnog okvira koji bi omogućio da se očuva čerkeska kultura i da Čerkezi postanu vidljiviji u turskom društvu. Čerkezi očekuju i da će novi ustav Turske obezbediti pravo svih kulturnih grupa da se izraze.

„Emitovanje emisija na čerkeskom jeziku na državnoj radio-televiziji TRT u velikoj meri je nedovoljno. Svake nedelje emituju tek jednu polučasovnu emisiju, a u poslednje vreme su krenuli da istu emisiju stalno repriziraju“, kaže zaSETimesErdogan Boz iz Udruženja Čerkeza Ankare.

Čerkeski jezik uveden je kao izborni kurs u državnim školama, ali potrebno je da postoji najmanje deset zainteresovanih učenika kako bi neka škola započela takav kurs.

„Naš jezik, kao važan element naše kulture, mora imati status ugroženog jezika koji se mora sačuvati“, kaže Boz. „Sve dok ljudi u školama ne budu mogli da govore svojim maternjim jezikom, naš jezik će biti ugrožen. Svakom rečju koju izgubimo na čerkeskom, gubimo bitan deo našeg kulturnog nasleđa.“

U Turskoj samo 30.000 ljudi govori čerkeskim kao svojim prvim jezikom, dok svega 300.000 poznaje taj jezik, kaže Boz.

Čerkezi u Turskoj čuvaju svoja izvorna prezimena kako ne bi izgubili kontakt sa ljudima kavkaskog porekla koji žive u inostranstvu.

„U selima i manjim gradovima u Turskoj, Čerkezi su se držali jedni drugih. Ipak, čim se većina preselila u velike gradove, utopili su se u širu populaciju i vrlo brzo izgubili svoje korene“, kaže Boz.

Dopisnici Menekse Tokjaj iz Istanbula, Ivana Jovanović iz Beograda i Erl Murati iz Tirane učestvovali su u sastavljanju ovog teksta.

Nastavak na Southeast European Times...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Southeast European Times. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Southeast European Times. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.