Izvor: Politika, 21.Avg.2006, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Časovnik nad gradom
Nema turiste koji se nije fotografisao na stepeništu ispod sata
Sahat-kula postala je prepoznatljiv simbol grada Herceg Novog. Gotovo da nema suvenira na kome nije utisnuta ova kula sa satom što vremenu uzima meru.
Jedinstvena po svojoj arhitekturi Sahat-kula postala je stalna meta fotoreportera, neizbežan je motiv na platnima brojnih slikara. O njoj su pisali poznati književnici i pesnici. Nema turiste koji se nije fotografisao na stepeništu ispod sata.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Politika <<
Ispred ovog tornja, kako su ga nekada nazivali stari Novljani, nalazi se Gradski trg, omiljeno sastajalište meštana, ali i turista koji uz kaficu pretresaju najnovije aktuelne događaje u gradu i šire. Zbog toga je često u jutarnjim satima na tom mestu teško naći slobodnu stolicu u jednom od nekoliko kafića koji su se smestili ispod Sahat ili Sat kule.
Oko ove nadaleko čuvene kule sve je sređeno i doterano. Sat pokazuje tačno vreme, ali ne otkucava sate, pošto je stari mehanizam zamenjen elektronskim. Otkucaji sata na kuli sada nedostaju mnogima, pa sa setom meštani kažu: "Tora je nema".
Poznati pesnik Dušan Kostić je u tekstu "Časovnik nad zalivom", objavljenom u "Politici" 1965. godine pišući o Felićiju Petroniju, koji je tada održavao sat, naveo da je ovaj časovničar pola veka proveo drugujući sa ovim satom. "Svoje najlepše godine i mnogo kasnije, sve do juče proveo je u neprestanom bdenju nad gradskom urom. Ona je bila izloženo ogledalo njegovog urarskog znanja i sposobnosti, njegove esnafske savesnosti", zapisao je Kostić. Ovaj pesnik je napisao da je Petroni ponekad imao neprijatnosti, posebno kada golub sleti na kazaljku i sat stane i pokazuje pogrešno vreme.
Sve do 1995. godine kazaljke sata pokretale su se uz pomoć dugih poluga. Zapravo, jedan veći teg pokretao je mehanizam sastavljen od tri točka i on je oglašavao sate. Dok je drugi manji teg pokretao sam časovnik. Navijao se jednim vitlom, poput kurble za automobile, odnosno njime se na drvene valjke namotavala užad sa tegovima. Dva su cifranika – jedan je okrenut prema zapadu, a drugi prema istoku.
Ispod ove kule život cirkuliše danonoćno, o čemu je pisao i hercegnovski književnik Marko Car. "Desno od čaršije, pod negdašnjom gradskom kapijom, podiže se nazupčana Sahat-kula, na kojoj se vije opštinski barjak", naglašavajući da je prostor oko kule posebna čaršija i da je to "najoriginalnije i najživlje sastajalište, pravo srce varoši Herceg Novog".
Zanimljivo je istaći da su se na mestu atraktivnog i sada lepo uređenog Gradskog trga nalazili dudovi, koji su davali crne plodove, a ispod i okolo njih je bila tržnica sa stolovima i pižulima.
Kratak osvrt na istoriju ove Sahat-kule seže u daleku prošlost kada su tim krajevima vladali Turci. Oni su sagradili Sahat-kulu o čemu postoji zapis na arapskom jeziku koji se nalazi levo od glavnih gradskih vrata. "Ovu jaku kulu, po naredbi sultana Mahmuda, podiže 1078 – 1667. godine Mustafa aga, poslužitelj u sultanovoj džamiji". Sahat-kula je sagrađena tri godine pre nego što je Herceg Novi pohodio čuveni putopisac Avlija Čelebija.
O svojim zapažanjima o Starom gradu ovaj putopisac je zapisao "da je klima jako prijatna, stanovništvo je dobro i govori bosanski, srpski i latinski". On je nadenuo ime jednom kutku grada, sadašnjem sportskom košarkaškom igralištu, Karatoč ili Crno kamenje o kojem je ostavio svoje zabeleške.
"U zalivu se nalazi Karatoč veliko kao kupola od hamama. Lađe mnogo puta udare u to kamenje i polome se. Ali, čudom božjim to kamenje čuva grad od neprijateljskih brodova. Ovo pristanište može da primi na stotine lađa", zapisao je Čelebija.
Iz turskog vremena sačuvani su nazivi pojedinih delova grada, poput Karača, Jokmegdan, Begovina, Londža, Tatar bašta, Dizdarica.
Prilikom obeležavanja 600-godišnjice osnivanja grada, 1982. godine, ispod Sahat-kule postavljen je bareljef, osnivaču grada bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću. Ispod bareljefa su dva natpisa – prvi je pisan bosančicom, a drugi našim današnjim pismom. Tekst pisan bosančicom uzet je iz povelje kralja Tvrtka pisane Dubrovačkoj republici. Tekst natpisa na kuli glasi: "I tada pozvah u pomoć Gospoda Boga i svetoga velikomučenika i arhiđakona Stefana i u ime njegovo sazidah grad na rečenom mjestu, i dadoh mu ime Sveti Stefan. I bješe izvoljelo kraljevstvo postaviti mi tu stanicu i da bude trg za prodaju soli". Drugi tekst čini celinu sa reljefnim obeležjem: "Tvrtko I, kralj Serbljem i Bosni i Primorju i Zapadnim stranama, udari temelje ovom gradu meseca maja 1382. Dade mu ime Sveti Stefan, ali se ono ne održa. Sadašnjim naziv – Herceg Novi osta gradu po Hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači koji je u njemu imao svoj dvor, gde je umro godine 1466".
N. Kovačević
[objavljeno: 21.08.2006.]
