Brisanje srpskog imena

Izvor: Politika, 18.Nov.2006, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Brisanje srpskog imena

Otklanjanje svih belega srpstva na tlu Crne Gore, evo okončava se predlogom teksta novog Ustava nezavisne države Crne Gore

Produženi politički natpev rušenja crkvi, rušenja srpskog jezika, rušenja istorijskih korena, započet rušenjem onog podnebesnog oltara Njegoševe kapelice na Lovćenu, višedecenijsko otklanjanje svih belega srpstva na tlu Crne Gore, evo okončava se predlogom teksta novog Ustava nezavisne države Crne Gore.
Oni nekadašnji politički moćnici >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << nisu ispoštovali amanet koji je vladika Rade ostavio uoči svoje smrti, 5. oktobra 1851. godine: "Ja hoću da me saranite u onu crkvu na Lovćenu. To je moja potonja želja, kako u vas ištem, da je ispunite, a ako mi ne zadate Božju vjeru da ćete tako učiniti, kako ja hoću, onda ću ve ostaviti pod prokletstvom, a moj potonji čas biće mi najžalosniji i tu moju žalost ostavljam vami na dušu".

Njegošev zavet zaboravljen je, njegov grob oskrnavljen, njegove mošti rauste, a sudbinski kod njegovog naroda pod prokletstvom i međ` gustim neprozirnim nitima podela, razbratstva i nasilnih promena koordinata duhovnog jedinstva: jezika, vere i nacije.

Crnogorski jezik

Ovovremeno političko nasilje oličeno je u predlogu ekspertskog tima, autora teksta novog Ustava, koji je već prosleđen Skupštini, i u kome se zalaže za crnogorski kao slubeni jezik, za koncept građanske države, ravnopravan položaj svih vjerskih zajednica i parlamentarni sistem vlasti.

Eksperstki tim nije uvažio očiglednu matematičku činjenicu da se na popisu iz 2003. godine 63 odsto građana izjasnilo da govore srpskim jezikom, i to i Srbi i Crnogorci i Bošnjaci i Hrvati koji žive u Crnoj Gori. Ekspertski tim bez uvažavanja lingvističkičkih i filoloških zakona, nasilno pravi zakonski akt kojim briše ime srpskog jezika, i istovremeno tom ukinutom srpskom imenu dodeljuje ime crnogorske države.

Ekspertski tim i ne poriče da je ime jezika lingvističko pitanje, ali naglašava da je: "i političko pitanje, u prelomnim istorijskim periodima primarno državotvorno pitanje, da su sazreli uslovi da se ime jezika izmijeni. Zato nije na pravom putu onaj koji o imenu jezika sudi samo na osnovu lingvističkih mjerila a ignoriše ili odbacuje državotvorne razloge".

Ekspertski tim zaboravlja Bečki dogovor, zaboravlja Novosadski dogovor iz 1953. godine, u kojem stoji: "Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik koji se razvio na njegovoj osnovi".

Primer preimenovanja srpskog jezika mogao se čuti ovih dana u Kotoru prilikom predstavljanja prevoda "Gorskog vijenca" i "Luče mikrokozme" na japanski jezik, kada jedan od govornika tvrdi da su ta dela pisana na starocrnogorskom jeziku.

Ustavno-pravnim aktima ne određuje se ime jezika, već se reguliše službena upotreba od već postojećih jezika i imena jezika.

A srpski jezik, srpska kulturna tradicija i srpska književnost nedeljivi su i obuhvataju sav prostor srpskog naroda. Verska pripadnost se ne podudara sa jezičkom pripadnošću. Srpskim jezikom su govorili i govore etnički Srbi sve tri veroispovesti: pravoslavne, islamske i katoličke. Ovo je, inače, i prva tačka iz deklaracije Slovo o srpskom jeziku, koju je jedna grupa lingvista, filologa i književnika sačinila 1998. godine.

Hodeći za najsvetijim i najsvetlijim videlom kroz dubinu vremena, prateći neizbrisive, duboko utemeljene tragove srpstva, stižemo do prvog Ćirilovog prevoda Jovanovog jevanđelja ćiriličnim pismom, stižemo do božanstva jezika: "Iskoni beše Slovo i slovo beše u Bogu i Bog beše Slovo", zatim prateći stožernu jezičku vertikalu čitamo Stefana Nemanju, koji piše svome sinu Svetom Savi: "Jezik je, čedo moje, tvrđi od svakog bedema. Kad ti neprijatelj provali sve bedeme i tvrđave, ti ne očajavaj nego gledaj i slušaj šta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se... Tamo gde odzvanja riječ, znaj čedo moje, da je to naša država, bez obzira ko u njoj vlada".

U zapisu nepoznatog Savinog učenika stoji: "Ujasni mi jezik moj, spase moj/ I usne moje otvori/ da uzmognem dostojnu pohvalu prineti/ ovome prepodobnom ocu ocima Savi/ na kraju vekova koji je prosijao čudesima/ a čije trudove i podizanje/ ko skazati od ljudi može/ No oče preblagi, moli se o stadu svome,/ čuvajaući otačastvo tvoje".

Sam Njegoš je, više puta, jasno kazao kojim je jezikom govorio i pisao.

"Ime mi je Veroljub/ prezime mi Rodoljub,/ Crnu Goru, rodnu grudu/ Kamen paše odasvudu./ Srpski pišem i zborim/ Svakom gromko govorim:/ Narodnos mi Srbinska/ Um i duša Slavjanska", zapisano je na kalendaru "Danica", kao posveta episkopu užičkom Nikiforu Maksimoviću o Đurđevudanu, na Lovćenu, leta 1833.

Falsifikovanje istorije

Svi ovi navodi, izabrani iz obilja srpske jezičke riznice sa ovog tla, dokaz su srpske jezičke konstante, osnov neoborivosti duhovnog plamena srpskog jezika, kristalna providnost Logosa, Slova, Boga.

Rušenje institucije srpskog jezika i pravoslavnih hramova, nastavlja se i zvaničnim najavama rušenja crkve Svete Trojice na Rumiji. Negde početkom septembra na crkvi su osvanuli grafiti na albanskom jeziku: "Kta jan troje Ilire" (" Ovo je zemlja Ilira").

O ovom satiranju i poništenju, o ovom aktuelnom zlu koje decenijama lomi i razgrađuje duhovnu kartu srpskog naroda, srpskog jezika i pravoslavne vere, u neizvođenoj drami Ivana Negrišorca: "Vidiš li svice na nebu", jedan od junaka kaže: "Ovde je falsifikovana istorija stvarana više od pola veka! Jednostavno, oni koji su pristajali na takvu zabunu, imali su koristi od toga! Oni koji nisu pristajali, bili su kažnjavani! Nažalost, uvek je bilo finansijera koji se trude da stanje ovakvog zaborava, slepila i ludila trajno ostane! (...) Svaki narod možeš ovako uništavati, samo ako ima dovoljno finasijera za takav projekat".

Odbrana od političke oholosti ovde ne postoji, iako svakodnevno slušamo obećavajuće poštovanje demokratske volje, uvažavanje građanskih prava, sve kao pohvalu poricanju srpskog identiteta.

Vratimo se za tren ponovo Njegošu. Godine 1952. povodom stogodišnjice Njegoševe smrti, u Knjizi posetilaca, Miloš N. Đurić i Veljko Petrović, zapisali su: "Mladi Vladika Rade, samo je Tvoja Mladost mogla da izvede ove dve starosti na ovu visinu. O, mrtvi, pomozite živima"!

Milica KRALJ

[objavljeno: 18.11.2006.]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.