Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 15.Sep.2009, 11:36 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Bošnjaci ruše Zakon o popisu
BANjALUKA - Poslanici SDA, Stranke za BiH i drugih bošnjačkih partija oboriće sutra u parlamentu BiH Predlog zakona o popisu stanovništva BiH, jer ne žele da u popisnom listiću bude rubrika nacionalnost.
Predstavnici srpskih i hrvatskih političkih partija, koji podržavaju zakon kojeg je predložio Savjet ministara BiH, tvrde da Bošnjaci na sve načine žele da osujete popis kako bi isposlovali da se u nekom budućem popisu stanovništva svi građani, bez obzira na njihovu >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << nacionalnost, mogu smatrati Bosancima, piše list "Pres".
Samovoljno urušavanje sporazuma iz Pruda
Srbi i Hrvati smatraju da se Bošnjaci plaše da će popisom biti legalizovano i dokazano etničko čišćenje na prostoru kojeg danas kontrolišu Bošnjaci, iako se oni već duže od 15 godina trude da dokažu da se etničko čišćenje dogodilo samo na srpskim i hrvatskim područjima i da su Bošnjaci jedine žrtve tog procesa.
Poslanik SNSD-a u parlamentu BiH Milica Marković navodi da sprečavanje građana da se izjasne o verskoj i nacionalnoj odrednici nije ništa drugo nego direktno kršenje ljudskih prava.
Poslanik HDZ-a 1990 Martin Raguž istakao je da je krajnje vreme da se popis provede u delo kako bi se jednom znalo stvarno stanje u zemlji, kao i da izjašnjavanje građana o nacionalnoj i verskoj pripadnosti ne sme biti sporno.
List piše da je SDA potvrdila da će oboriti zakon o popisu zbog predviđenog izjašnjavanja građana o etničkoj i verskoj pripadnosti, a poslanik ove stranke Halid Genjac smatra da ovim potezom lider te partije Sulejman Tihić nije samovoljno urušio temelje sporazuma iz Pruda.
Genjac tvrdi da je Tihićev pristanak na ovakav popis bio uslovljen obavezom usvajanja strategije za povratak svih izbeglica i obezbeđivanja 500 miliona evra za fond povratka.
Popis: Bošnjaka u BiH više nego 1991?
Jedan od ključnih razloga ne prihvatanja popisa stanovništva je sasvim realna mogućnost da popis pokaže kako je Bošnjaka u BiH najviše, možda čak i više nego 1991. godine ili bar približno isto kao tada. Kako to onda objasniti odavno "prepariranoj" međunarodnoj javnosti ?
Ako je iz sarajevskih ratnih i posleratnih krugova uporno širena priča o "200.000 ubijenih Bošnjaka" i o stotinama hiljada proteranih u zapadne i druge zemlje - onda neće biti nimalo lako, a ni ugodno, objasniti otkud isti ili čak veći procenat Bošnjaka u odnosu na popis iz 1991. godine.
To će znatno umanjiti propagandni efekat - to medijsko čedo sarajevske ratne vlade, a u fokus staviti i srpska stradanja i izbeglištva, ili hrvatska, jer je Hrvata daleko manje u BiH nego 1991. godine.
Drugi razlog odbijanja bošnjačkih stranka da prihvate popis koji sadrži pitanja o nacionalnoj i verskoj pripadnosti jeste činjenica da će on pokazati sasvim zaokružene nacionalne teritorije u BiH.
Da će potvrditi činjenicu da u "multietničkom" entitetu Federaciji BiH postoji sasvim zaokružen najveći, bošnjački deo, i manji hrvatski deo, dok su Srbi tamo tek "ukrasni detalj". Tada će postati jasno i zašto nijedan federalni kanton još nije u parlamentu izglasao konstitutivnost Srba, mada je po odluci Ustavnog suda Bih to, pre više godina, moralo biti učinjeno.
Očuvanje fiks ideje "bosanske nacije"
Posle popisa hrvatski zahtevi za trećim entitetom, odnosno autonomijom, postali bi sasvim razumljivi, a neminovnost Republike Srpske, u kojoj je koncentrisano najmanje 90 odsto srpskog življa u BiH, svršena stvar.
Jer, kako bi se - kojim etničkim, ekonomskim i demokratskim razlozima, sem nekim novim isforsiranim ratom - mogla pravdati centralizacija takve države?
Treći razlog je očajnički pokušaj bošnjačkog političkog establišmenta da po svaku cenu sačuva ideju "bosanske nacije" - te fiks ideje sarajevske političke i intelektualne javnosti, koja je uvođenjem "bosanskog jezika" kao, za početak, maternjeg jezika onih koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, "odškrinula vrata" svojim snovima o "jednoj naciji sa tri vere".
Novi popis stanovništva koji bi sadržavao izjašnjavanje o verskoj i nacionalnoj pripadnosti za dugo vremena vratio bi te ideje u slabo čitane kvazi-istorijske knjige koje kupe prašinu po lokalnim bibliotekama ili su tema okruglih stolova onih koji se u savremenom slengu u stvarnim demokratskim društvima nazivaju - ekstremisti.
Naravno da će svaki viši bošnjački funkcioner negirati ove razloge kao argumente za svoje odbijanje popisa i ponoviti staru tezu da bi popis "legalizovao genocid u BiH". Ali, tek ova teza nikako "ne drži vodu", čak otvara pitanja iz bliže i dalje istorije BiH koja bi se mogla obiti o glavu baš onima koji ih pokreću.
Genocida je bilo, ali u Jasenovcu
Prvo, Sud u Strazburu, pred kojim je deo BiH, odnosno Bošnjaci pre svega, tužio Srbiju za genocid jasno je presudio da nije bilo genocida na celoj teritoriji BiH, locirajući ga samo na područje Srebrenice.
Drugo, zagovornici takve teze zaboravljaju da je genocid na teritoriji cele BiH zaista bio, ali u periodu ustaške Nezavisne Države Hrvatske, u čijem sastavu je bila BiH. Srbi, Jevreji i Romi bili su tada van zakona, građani drugog reda (što je bilo regulisano zakonom), ubijani zbog nacionalne pripadnosti i zatvarani. Koncentracioni logor "Jasenovac" bio je jedan od najvećih logora na teritorijama koje su kontrolisali nacistički i fašistički režimi.
Zašto se onda Srbi, sledeći logiku bošnjačkih političkih krugova, ali sa puno više pravnih argumenata, ne bi usprotivili i doveli u pitanje sve popise u komunističkom režimu od 1945. pa do danas? Računajući i Bošnjacima neobično drag popis iz 1991. godine.
Moglo bi se ići i dalje - do "turskog vakta", jer on za hrišćane - Srbe i Hrvate uopšte nije bio "demokratski režim", kako mu indirektno tepa jedan od bošnjačkih intelektualaca Džemaludin Latić, potcrtavajući tako do krajnosti različito viđenje istorije, pa i budućnosti tri nacije i tri vere u BiH.
Bez popisa zatvorena vrata EU
Na stranu činjenica da (ne)provođenje popisa znači da neće biti ispunjen jedan od uslova za dalje priključivanje EU, da u BiH ni deceniju i po nakon rata neće biti poznato kakvim resursima ona raspolaže. I sve to zbog jednonacionalnih snova onih koji po svaku cenu žele da budu "temeljni narod" u višenacionalnoj zemlji.
U Republici Srpskoj jasno su rekli da je takvo stanje neizdrživo i da će Srpska, u slučaju da na nivou BiH ne bude popisa zbog opstrukcije bošnjačkih političara, sama organizovati popis. Slično bi moglo da se desi i u federalnim kantonima sa hrvatskom većinom.
Sprečiti nekoga da se izjasni nacionalno i verski apsolutno je uskraćivanje ljudskih prava. Ko ne želi - ne mora da se izjasni, ali mora postojati opcija izjašnjavanja. Pogotovo u zemlji u kojoj Ustav poznaje tri konstitutivna naroda i dva entiteta.
S druge strane, ako Srbi, pa i Hrvati, organizuju popis, bošnjački političari bi mogli da ostvare svoj san o principu "jedan čovek - jedan glas", ali samo na teritoriji na kojoj popisa neće biti. Ali, tek bi to otvorilo pitanje svrsishodnosti insistiranja na opstanku BiH kao zajednice.
Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...






