Bolesna ćerka i tata heroj: Otac mi je dao bubreg i spasao mi život“

Izvor: B92, 24.Jan.2020, 22:06   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Bolesna ćerka i tata heroj: "Otac mi je dao bubreg i spasao mi život“

Dva dana posle venčanja, Samanta Dalton je saznala da joj bubrezi otkazuju. A onda je na scenu stupio njen tata Bari.

Dva dana posle svog venčanja, Samanta Dalton, novinarka BBC-ja, otkrila je da joj bubrezi otkazuju. U roku od godinu dana bila joj je potrebna transplantacija. Tada je u pomoć došao njen otac, Bari.

Pre šest meseci, otac mi je pružio novu šansu za život. Iako zvuči kao kliše, upravo to se dogodi kada neko donira bubreg osobi čiji su bubrezi >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << bolesni. To vam daje priliku da se nadate; priliku da se vratite nečemu što makar liči na normalan život.

Počelo je pre dve godine - dva dana nakon što sam se udala za mog sjajnog muža, Džastina. Vozili smo se ka kući prijatelja; bilo je prelepo veče u pozno leto i sutradan rano ujutro je trebalo da odletimo za Australiju. A onda je zazvonio telefon.

A onda se to desilo - u maju 2018. bubrezi su počeli ubrzano da propadaju. Moj lekar me je stavio na rigorozni režim kortikosteroida kako bi ublažio upalu, ali svejedno me je teško pogodila i ostavila posledice.

Nisam mogla da spavam, dobila sam na kilaži, raspoloženje mi se stravično naglo menjalo i dobila sam ono grozno "mesečevo lice".

Tada sam, nesumnjivo, dotakla emocionalno dno. Stidela sam se svog izgleda, nisam htela da se pogledam u ogledalu, niti sam dozvoljavala da me slikaju.

Odbijala sam da se vidim sa svakim koga nisam srela neko vreme, zbog svog debelog lica i oteklog stomaka. Taj režim je trajao samo šest nedelja, ali meni je to delovalo kao večnost i osećala sam se jadno.

Testovi su pokazali da on i ja imamo različite krvne grupe i zakratko je transplantacija bila pod znakom pitanja. Bilo je teško ostati pozitivan, ali ospokojili su nas rezultati analize tkiva, koji su pokazali da nam se bubrezi savršeno slažu.

Morala sam pre transplantacije proći proceduru ispiranja krvi, ali nam se vratilo dobro raspoloženje.

Zakazali su nas za početak aprila i u sebi sam odbrojavala dane do operacije. Tokom tog perioda osećala sam posledice poslednje faze otkazivanja bubrega; stalnu iscrpljenost koju san uopšte nije mogao da nadoknadi. Terala sam sebe da vežbam, da nastavim da radim puno radno vreme.

Ono malo preostale energije ulagala sam u dobro raspoloženje, u čemu su mi stalnu ljubav i podršku nudili porodica i prijatelji, i to mi je pomoglo da preguram one mračnije dane.

Na dan transplantacije, sećam se da sam prišla operacionom stolu u bolničkoj kecelji, legla na leđa i zagledala se u jarka svetla iznad sebe, dok je opšta anestezija polako delovala.

Prvo čega se sećam kad sam došla sebi bio je sat na zidu, a zatim lica ekipe u intenzivnoj nezi koja je nadgledala sve infuzije, drenaže i cevčice prikačene na mene. Bila sam iscrpljena, ali i ekstatična - završilo se.

Čak sam mahnula jednom od hirurga koji je prošao kraj mog kreveta. Je li život sada mogao da počne ispočetka?

Moja porodica me je čekala na odeljenju - bio je to naporan dan za moju majku Mendi i Loru, koje su nas oboje istovremeno ispratile na operaciju. Jasno je koje sam pitanje prvo postavila: "Kako je tata?"

Njegova operacija je potrajala malo duže nego što se očekivalo, ali bio je budan, na susednom odeljenju. Preplavilo me je olakšanje; prvi put posle dugo vremena činilo se da stvari idu nabolje.

Nadali smo se da će bubreg, kojeg smo nazvali Bili, odmah početi s radom. Sutradan su analize krvi pokazale da radi savršeno, da filtrira otpad iz moje krvi i nalaže koštanoj srži da počne s proizvodnjom crvenih krvnih zrnaca.

Ostala sam u bolnici još oko nedelju dana i otprilike trećeg dana sam se osećala svežijom. Takođe me više nije pratio onaj čudni osećaj kada vam otkazuju bubrezi - kao da unutrašnjost vašeg tela pokušava da izbije na površinu; pritisak koji crpe vašu energiju i muti vam misli.

Za svakog roditelja je prava noćna mora da otkrije da mu dete pati od neizlečive bolesti. Od trenutka kada smo čuli da će Samanti biti potrebna transplantacija, znao sam da ću to morati da budem ja - moj je posao, kao oca, bio da se staram o njoj.

Takođe sam osećao da je to moje pravo, nije to bila dužnost ili obaveza, već želja da ona živi dobar život, kao ja; svaki otac bi to poželeo za svoje dete.

Takođe nisam želeo da Mindi, Lora ili Džastin odu na tu operaciju. Posebno Lora i Džastin, koji bi morali duže da žive s jednim bubregom. Ja sam, bližeći se šezdesetoj, proživeo veći deo svog života. Vredelo je preduzeti taj rizik.

Na prvom od šest pregleda zakazanih u bolnici Adenbruk u Kembridžu procenjivalo se da li sam, uopšte uzev, dovoljno zdrav da doniram organ; ostali su bili više tehničke prirode.

Nadgledali su rad mog srca, merili funkciju bubrega, skenirali da vide koji bubreg bi bilo bolje uzeti, i vršili su mnogo analiza krvi.

Najbrutalniji deo nije bilo fizičko testiranje, već ono emocionalno. Sem i ja smo otišli na obavezni sastanak sa Regulatornim telom za ljudsko tkivo, koje proverava da li se organi i druga ljudska tkiva uzimaju iz ispravnih razloga.

Bilo je lako pričati o tome zašto želim da izvršim donaciju, ali je postalo teško kada su nas doveli u istu prostoriju i pitali Sem kako bi se osećala kada bih ja izdahnuo tokom operacije. Rastužilo me je što je gledam tako zabrinutu i uznemirenu. Nisam želeo da se oseća krivom za bilo šta loše što bi moglo da mi se desi.

Tokom nekoliko meseci do operacije proslavio sam šezdeseti rođendan i četrdesetogodišnjnicu braka. Nisam, doduše, bio u slavljeničkom raspoloženju; moj um i moje misli su u potpunosti bili usmereni na to da operacija prođe i u potpunosti uspe.

Prijatelji i porodica su mi to olakšali. Okupirao sam se poslom i nastavio sam iz hobija da plešem salsu kao da je sve u redu. Izlazio sam malo češće nego obično, moji drugari su me čak izveli na oproštajnu žurku od bubrega.

Operacija je brzo prošla. Ekipa za transplantaciju bila je izvrsna i lekari su me uveliko uveravali da ću biti dobro.

Operacija "kroz ključaonicu" potrajala je malo duže nego što je bilo očekivano, ali kada sam se probudio u intenzivnoj nezi, obuzelo me je olakšanje. Moja uloga se završila.

Tek sutradan sam video Sem, kada sam se naterao da odšepam do njenog kreveta. Iako je delovala prilično iznureno, rezultati analize krvi bili su dobri i radovalo me je što moji napori nisu bili uzaludni - osim toga, želeo sam da joj bude dobro.

Oporavak je potrajao malo duže nego što sam očekivao - kao da je krdo bizona pretrčalo preko moje utrobe.

Da bi vam izvadili bubreg, abdomen naduvaju gasom, kako bi hirurzi mogli lakše da rade sa instrumentima. Ali to rasteže vašu kožu i mišiće, zbog čega osećate nelagodu tokom narednih par nedelja.

Tek posle oko četiri meseca sam se osećao sasvim normalno, mada sam se delimično vratio na posao već posle osam nedelja. Naterao sam sebe da šetam svakodnevno i ubrzo sam ponovo počeo da plešem salsu.

Doniranje organa živih ljudi nije za one osetljive, ali ako ste dovoljno zdravi i voljni, odlučite se na to. Apsolutno je vredno truda, posebno kada vidim da se Sem tako lepo oporavlja, rumenih obraza i sa novim sjajem u očima.

I dalje se raznežim kada o tome govorim - to se nikad neće promeniti.

Kad mi ljudi kažu: "Ti si heroj", nasmešim se, ali ne mislim da je to istina. Znam da sam bio u prilici da pružim Sem život vredan življenja - osećam se dobro zbog toga, ali to sam učinio zato što sam želeo da mojoj ćerci bude bolje, ni zbog čeg drugog.

Šest meseci kasnije, ni za čim ne žalim. Moj život je sad upotpunjen; ne mislim da moram bilo šta da dokazujem i deo mene se oseća počastvovanim što je dobio priliku to da učini. Ne dobije svako priliku da preobrazi nečiji život.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Izvor: BBC News na srpskom

Nastavak na B92...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.