„Bilo jednom u Anadoliji“ Nurija Bilge Džejlana

Izvor: Blic, 09.Dec.2011, 05:35   (ažurirano 02.Apr.2020.)

„Bilo jednom u Anadoliji“ Nurija Bilge Džejlana

Znali smo da je Festival autorskog filma u Beogradu odnegovao svoje gledalište u proteklih 16 godina, ali da će za šest dana biti zabeleženo oko 26 hiljada filmskih strasnika, to je već lepo upozorenje.

Na većinu projekcija (sa 60 filmova) jedva se ulazilo. Pošto ovo nije festival pinkovskog glamura, sa crvenim tepihom, nije primećen niko od političkih moćnika. Ne stižu, jadnici, sve spasavajući granice zemlje (vidimo kako).

Turski film „Bilo jednom >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << u Anadoliji" (god. proizvodnje: 2011. trajanje: 156 min.) letos je osvojio kanski Gran pri.

Reditelj Nuri Bilge Džejlan, uz svog zemljaka Kaplanoglua („Med"), Finca Kaurismakija („Avr"), belgijsku braću Darden („Dečko na biciklu"), Mađara Bele Tara („Torinski konj"), Francuza Hazanavisijusa (njegov „Artist" je Udruženje američkih kritičara ovih dana već proglasilo za film godine), čini vrh današnjeg autorskog filma, koji je svetske sineplekse prepustio trodimenzionalnim musketarima i raspevanim pingvinima.

U svom novom filmu (kao i uvek, po sopstvenom scenariju) Džejlan prati skupinu ljudi tokom jedne noći i jutra. Krenuli su s troja kola da pronađu zakopani leš u nekoj nedođiji (s njima je ubica, koji se vadi da je bio pijan), a lekar, tužilac i šef policije polako, uzgred, otkrivaju tamne zone svojih sudbina. Lekara je napustila žena, tužilac je izgubio ženu samoubicu (proganja ga pitanje lične odgovornosti), a policajac ima ometeno dete. Neosetno, kao u nekom istočnjačkom dekameronu, ukazuje se niz isprepletenih sudbina.

A u dva maha javljaju se dva ženska lika obličjem renesansnih madona. Odjednom se epifanijski menja tonalitet naracije (doktoru se u jednoj ukazuje lik žene, koju kasnije vidimo na fotosu u njegovoj radnoj sobi). Džejlan je majstor usporene likovne naracije, kao kod Tarkovskog ili Tara, a njegovi junaci kao da su istrčali iz priča Ive Andrića i Orhana Pamuka. Film nije za svačiji ukus, ali ko ga je video, nikad ga neće zaboraviti.

Povezane vesti: Do gole kože

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.