Besmrtni manipulanti

Izvor: Politika, 22.Dec.2007, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Besmrtni manipulanti

Kada je 2000. godine u Americi objavljen roman "Sara" (kod nas izdala kuća "Rende") iz pera Džeja Tija Liroja, vratolomni uspeh ove knjige i njenog autora dogodio se gotovo preko noći. Grupa Garbidž snimila je pesmu "Čeri lips" inspirisanu ovim delom, Gas Van Sant otkupio je prava za snimanje filma po ovom romanu, Kortni Lav je na svom veb sajtu pisala hvalospeve, Denis Kuper koristio je lik Džeja Tija za svoju poslednju knjigu, a Tom Vejts ga je intervjuisao za magazin "Vanity fair". Roman >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << "Sara" postao je i obavezna lektira na Jejlu. Do 2006. godine verovali smo da je Džej Ti Liroj dete maloletne prostitutke koji se već u najranijoj adolescenciji i sam bavio prostituisanjem po restoranima za kamiondžije na američkom jugu. U svojoj 14. godini stigao je do San Franciska, pronašao terapeuta dr Terensa Ovensa koji mu je predložio pisanje umesto terapije...

Džeja Tija nikada niko nije sreo, intervjue je davao telefonom, pristajao da se fotografiše samo ako je njegov identitet bio sakriven, pa se tako, pod ovim imenom pojavljivala osoba sa perikom i ogromnim naočarima. Sumnje u identitet ove osobe kulminirale su 2006. godine, a istraživanje "Njujork tajmsa" razotkrilo je da je reč o prevari, odnosno o fiktivnoj ličnosti koju je stvorila Lora Albert, književnica iz San Franciska. Za javne nastupe, Džeju Tiju je lik pozajmljivala Lorina snaja.



Kampanja za pristojnost životinja

Lora Albert je od tog trenutka postala nedostupna, nije se odazivala na pozive, a njen, tada već bivši suprug, izjavio je da ona nikada neće priznati da je reč o podvali, jer celu stvar smatra neodvojivim delom svoga bića. U avgustu ove godine, na osnovu tužbe kompanije Antidot films, doneta je presuda po kojoj bi Lora Albert trebalo da plati 350.000 dolara, tri puta više nego što je prvobitno odredio sud.

Priča o Džeju Tiju Liroju, deo je izložbe otvorene u Salonu Muzeja savremene umetnosti pod nazivom "Potencijal zaokupljenosti sobom (uvežbavanje, ponavljanje, resetovanje)". Izložba, čiji je autor holandski umetnik Krist Gruijthujsen bavi se promenama i strukturama medijske moći u američkom društvu.

Kroz period od 50 godina i kroz primere tri ličnosti koje su kreiranjem lakrdija različitog tipa provocirale moć medija, Krist Gruijthujsen ovom izložbom skreće pažnju na činjenicu da alter ego kao besmrtan identitet može biti mnogo jači od identiteta koji mi doživljavamo kao stvaran.

Slučaj Džeja Tija Liroja pripada skorijoj istoriji, ali autor ove izložbe podseća nas da medijski kreirane lakrdije i ono što bismo kolokvijalno nazvali "namagarčiti javnost", sežu u 60-te godine 20. veka, do imena Alana Abela. Profesionalni lakrdijaš, kako ga se danas sećaju Amerikanci, lansirao je priču o organizaciji SINA koja je započela kampanju za pristojnost životinja sa zahtevom da, na primer, konji i psi nose donji veš! To je u stvari bio komentar na cenzuru. Ovu kampanju Abel je osmislio sa minimumom sredstava, a mediji su do te mere naseli na ovu bizarnu ideju da su se vodile ozbiljne javne rasprave na tu temu. Alan Abel izgradio je karijeru na smišljanju neke vrste "nevidljivih" akcija čija je popularnost rasla sa razvojem medija. Mnogo vidljivije i skandaloznije akcije kreirao je, krajem, 70-ih komičar i glumac Endi Kofman, majstor manipulacije, koji je bio u stanju da publiku od euforičnog smeha dovede do ivice plača. On je u televizijskim šou programima režirao performanse, situacije koji su izgledale tako stvarne da čak i njegovi najbolji prijatelji nisu bili najsigurniji gde počinje opsena, a gde prestaje stvarnost.

Ego i alter ego

Vrhunac se dogodio kada je Endi Kofman postao opsednut insceniranjem sopstvene smrti i da bi to izveo stupio je u kontakt sa pomenutim Alanom Abelom, majstorom "nevidljivih" akcija. Plan je bio da u saradnji sa pogrebnikom inscenira sopstvenu smrt od retkog oblika raka pluća. Kofman je doista umro 16. maja 1984, od retkog oblika raka pluća. Njegovi najveći obožavaoci i dan-danas misle da je Endi Kofman simulirao vlastitu smrt i da će se jednog dana ponovo pojaviti. Podsetimo, Miloš Forman je po ovom liku snimio film "Čovek sa meseca", sa Džimom Kerijem u ulozi Kofmana.

Na izložbi su predstavljene tri knjige DŽ. T. Liroja – "Sara", "Haroldov kraj" (kod nas objavio "Rad") i "Srce je prevarno iznad svega", kao i instalacija u kojoj se kroz slajd projekcije prepliće nekoliko slojeva naracije: život Lore Albert od trenutka kada se srela sa DŽ. T. Lirojem, intervju sa fiktivnom ličnošću Džejom Tijem, i odlomci iz određenih dela. Izložen je i arhivski materijal koji se odnosi na rad Alana Abela, kompilacija njegovog, i rada Endija Kofmana, kao i priče ljudi koji su na forumu jednog sajta izjavljivali kako su viđali Kofmana poslednjih 20 godina.

– Fokusirao sam izložbu na ove tri ličnosti kojima su mediji omogućili da postanu poznati. Gledano iz makropozicije, ova izložba govori o moći američkih medija, provokaciji i uticaju na društvo. Dok je Alan Abel bio nevidljiv i angažovao glumce za ono što je smišljao, Endi Kofman je provocirao televizijske posmatrače. Svi zbijaju šale, ali ovo je tip ljudi koji su od toga napravili platformu za život. Mene je zanimalo stvaranje ovakvih persona i zato svaki segment ove izložbe rasvetljava tri faze tog procesa: uvežbavanje, ponavljanje i resetovanje. Uvežbavanje je pokušaj tih osoba da uspostave poziciju, sledi njihovo učestalo ponavljanje i trajanje u cilju sticanja priznanja i, kada im postane dosadna ta pozicija, onda resetuju sopstvenu ličnost. Prepričavanje, stvaranje mitova i legendi nastalih na temeljima personalnih platformi je ono što konačno sledi. Mit stvara diskurs novih mogućnosti u kome alter ego, kao besmrtan identitet, figuriše kao mnogo jači od identiteta koji mi doživljavamo kao stvaran, objašnjava Krist Gruijthujsen.

Izložba "Potencijal zaokupljenosti sobom" podseća na mogućnosti provociranja realnosti putem medija, pomamu za mitom i legendom, na kreiranje važnosti egzistencije, uključujući i posmrtnu egzistenciju – kao sigurne načine da se uđe u istoriju.

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.