Izvor: Nezavisne Novine, 03.Feb.2016, 23:53   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Beograd: Sahranjen srpski genije

Stotine ljudi ispratilo doktora nauka i najmlađeg diplomca FPN, Filipa Brkovića, koji je preminuo u Briselu

U povorci, u naručju Filipove supruge Katarine, bio je i njihov maleni Mihailo

Koliko je čovjek za života vrijedio, najrječitiji odgovor stigne kada iz života odlazi. Više stotina ljudi, u nemjerljivom bolu, u srijedu je na beogradskom groblju Orlovača, u vječnost ispratilo mladog Filipa Brkovića, kome je iznenadna i kratka bolest presjekla brojne planove >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << i snove.

Iza njegovog fizičkog odlaska ostale su poruke - lekcije o uzvišenom idealu, ljudskoj dobroti, požrtvovanosti da napreduje u nauci, posvećenosti porodici, ljubavi prema roditeljima, prijateljima i svima koje je volio i grlio kud god je polazio i odakle god da se vraćao.

O Filipu Brkoviću tako su govorili njegovi rođaci i prijatelji, ali i prijatelji i kolege njegovih roditelja Jelene i Iva, supruge Katarine i sestre Dijane. Tu su bili i predstavnici Univerziteta u Briselu, na kom je doktorirao.

U odavno neviđenoj povorci koja ga je ispratila bili su i Filipovi profesori sa beogradskog Fakulteta političkih nauka, na kom je bio najmlađi diplomac u istoriji ove prestižne ustanove, nastavnici iz njegove Treće beogradske gimnazije i Osnovne škole "Ribnikar".

Stotine buketa cvijeća, vijenci u rukama njegovih prijatelja, poslije opela koje je potresnim pojanjem pratio hor "Krsmanac", milelo je prema Filipovom konačnom boravištu. Više sati trajalo je saučešće ljudi koji su stigli da podijele bol sa Brkovićima za prerano ugašenim Filipovim godinama.

Iza kovčega, u gotovo opipljivom bolu, ali dostojanstveno, bili su Filipovi najbliži i najdraži: supruga Katarina u naručju je nosila njihovog jednogodišnjeg Mihaila. A on je, maleni, sve vrijeme pružao ručice da sa kovčega dohvati bijeli cvijet iz buketa. Katarina je, u jednom trenutku, ubrala jedan i pružila sinu. Tako je maleni Mihailo sa bijelim cvijetom u ruci, nesvjestan ove tragedije, do kraja, posljednji put pratio tatu. Jednog dana pričaće mu mama ko mu je i kakav mu je bio otac.

- Osporavao je svaku vrstu ništavila - pamtimo riječi Stanka Brkovića, bliskog rođaka ove porodice. - Borio se za druge, uvijek, kao da se bori za sebe. Da je mogao, čitav bi svet zagrlio.

Povorka se polako kretala. Samo se povremeno čuo prigušeni jecaj majke Jelene. Kada je kovčeg spuštan u grobnicu oglasila se violina mladog Danila Anđelkovića. Zajecala je "Tiho noći moje zlato spava", pa nastavila "Što te nema"... Potom su se nadglasavali zvuci violine i jecaji kada je mladi violinista nastavio melodijom: "Sve smo mogli mi".

Komemoracija mladom srpskom naučniku u četvrtak je na Fakultetu političkih nauka u 17.30.

Filip je uspjehe i postignuća dijelio sa nama koje je volio, jednako kao i svoju pažnju i dobrotu - napisala je u svojoj kratkoj pozdravnoj noti Lidija Beko, razredni starešina i profesor engleskog ovog vunderkinda Treće beogradske gimnazije. - Cijenili smo ga jer nikada nije bio bez jasnog stava, logičnog mišljenja i čvrstog principa. Šarmom i argumentom, uspijevao je da ubijedi i dokaže da zna da misli, piše, projektuje, pomijera granice.

Ona je poručila da je Filipov rezime zato "rukopis inteligencije i marljivosti, zahtjevnosti i kreativnosti, kojim je osmišljavao svoj, naš i budući svijet".

(NN, novosti.rs)

Nastavak na Nezavisne Novine...