Izvor: Nezavisne Novine, 12.Mar.2016, 12:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Beč, prijestonica lijepog života (FOTO)

Beč je prijestonica lijepog života. Prvi utisak dok na četiri točka sa kraja autobusa gledam ka plavom Dunavu.

I mjesto gdje caruju ljudi, mnogobrojni, različiti, a tako bliski u nastojanjima da od života u ovom gradu iskoriste sve najbolje. A toga je zaista mnogo, razmišljam već nakon nekoliko minuta udisanja bečkog vazduha. Arhitektura, istorija, kultura, nasljeđe, bogatstvo, zelene površine, bezbrižnost na licima prolaznika…

Možete ga nazivati kako god, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << ali Beč je zasigurno mjesto u kojem se mještani dobro razumiju, uljuljkani u standard i ugođaj koji prijestonicu Austrije konstantno izdvaja na popisima gradova poželjnih za život. Ubrzo primjećujem da ovdje vlada "trojstvo" života na biciklima, stazama za trčanje i sa psima na povocima, koji rijetko gdje nisu dobrodošli. Dvotočkaše možete iznajmiti na svakom ćošku, a odlazak na posao istim, uprkos pomalo uštogljenoj odjeći, pa i niskim temperaturama, potpuno je prirodna stvar. Jedno od načela koje bismo mogli usvojiti!

Baš kao i princip da nam za džoging ne treba izričito za to namijenjen prostor, već da se taj vid rekreacije može sprovoditi bilo gdje i bilo kad, ako imate dobru volju. A Bečlije je, čini se, baš imaju, pa u svako doba dana nailazim na ljude koji su fizički aktivni, svjesni da će koljena izdržati svaki beton, ako je srce krajnje predano.

Zaljubljujem se polako, ali sigurno, u grad Klimtovog "Poljupca", slušam turističkog vodiča, potkovanog istorijskim podacima i anegdotama, dok govori o Mocartu i Francu Ferdinandu, bečkim pridošlicama iz obližnjeg Graca, prisjećam se školskih časova o austrougarskom carstvu i carici Sisi. Shvatam da sva ta teorija nije ni dio stvarne prakse, kada stupite na ovo tlo i čulima spoznate bar djelić ljepota kojima je Beč bremenit.

Mnogo je toga ovdje što došljaka privlači, čak previše, ako vam vrijeme nije saučesnik. Ipak, krug po prvom okrugu (izvorno bezirk), a Beč čine takve 23 ustrojbene jedinice, za početak je dovoljan da shvatite koliko je ovaj grad zapravo velik, lijep, prijestonica za sva vremena. Tu su smještene mnoge od najznačajnijih i najpoznatijih tamošnjih znamenitosti, poput zgrade čuvene bečke opere, iza koje u autentičnom ambijentu možete pojesti originalnu zaher tortu, potom dvorca Belvedere, Trga Marije Terezije, Trga junaka, crkve svetog Petra, katedrale svetog Stjepana, Pratera (poznato rekreacijsko područje, koje se najčešće povezuje sa velikim točkom s kraja 19. vijeka), a tu su i  brojni prelijepi parkovi po kojima je Beč posebno poznat, kao što su Volksgarten ili Burgarten, te kompleks Hofburg, koji je sve do 1918. godine bio sjedište moćnoga Habzburškoga carstva.

Fascinantan je podatak da Beč ima više od 200 muzeja, što oduševljava ljubitelje umjetnosti, ali i one tek radoznale.

Nedjelja je odličan dan da posjetite stare carske konjušnice, koje su danas dom za brojne umjetnine, jer Bečlije izrazito poštuju posljednji dan u sedmici kao neradan dan, kada svoja vrata otvaraju samo ugostiteljski objekti i muzeji.

Ipak, ako ste spremni izdvojiti skoro pola nečije ovdašnje penzije, priuštićete sebi posjetu Schönbrunnu, baroknoj palači pod zaštitom UNESCO-a, koja je svojevremeno služila kao ljetna rezidencija Habzburgovaca. Dok uz pratnju audio-vodiča i podatke o dvorskom životu generacija austrijskih vladara prolazim kroz 40 velelepnih soba, okupanih pozlatom, ružinim drvetom i neprocjenjivim umjetničkim vrijednostima iz mnogih krajeva svijeta, spoznajem koliko je moj podstanarski dom od pedesetak kvadrata zapravo skroman. Još više me rastužuje činjenica koliko su naši narodi nemarni prema svojoj istoriji i tradiciji, imajući u vidu da je zgrada u kojoj se danas nalazi Poljoprivredna škola u Futogu nekada bila velelepni dvorac, sagrađen 1777. godine po želji grofa Hadika! I zato shvatam da ću se kad-tad vratiti Beču, gradu koji poštuje svoju slavu.

Nastavak na Nezavisne Novine...