Izvor: Nezavisne Novine, 18.Maj.2015, 09:26   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Autizam govori srcem

BANJALUKA - Autizam nije bolest, već stanje iz grupe razvojnih poremećaja, koje karakterišu teškoće u komunikaciji, socijalizaciji i imaginaciji.

Osobe sa autizmom ne razumiju ironiju i sarkazam, niti poruke prenesenog značenja. Takođe, vole ustaljene aktivnosti i poželjno je najaviti im promjene. Njihova interakcija sa okolinom je otežana. Oni, međutim, žele kontakt, samo treba da im pomognemo da ga i uspostave...

Nedavno otvoreni Dnevni centar za autizam u Banjaluci, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << namijenjen za odrasle i prvi te vrste u Republici Srpskoj, jedna je od adresa na kojima je to moguće ostvariti.

Od ukupno pet korisnika, sa kojima stručnjaci rade, zatekli smo najstarijeg Zdravka (46) i Teodoru (20).

Biljana Marić, radni terapeut, kaže da je pomak kod njih dvoje vidljiv i to u imenovanju aktivnosti i želja.

"Veoma sam iznenađena koliko ljudi malo znaju o autizmu, zbog čega je jako važno da im se približi stanje sugrađana ili članova porodice. Svako vrijeme koje se provede sa našim korisnicima je kreativno i za njih dragocjeno, jer imaju priliku za interakciju", objašnjava Marićeva.

Kada je autizam u kombinaciji sa Aspergerovim sindromom, nerijetko se razvijaju genijalci, poput Čelinčanina Aleksandra Rodića, jedine osobe u BiH s ovim dijagnozom koja redovno pohađa srednju školu. I matematički je genije.

"Podrška je potrebna korisnicima i roditeljima. Autizam jednog člana porodice mijenja život čitavoj porodičnoj zajednici. Majke obično nikada ne rade, dakle automatski je manje finansija u porodici. Zatim, u mnogim slučajevima koriste se suplementi. Takođe, potrebno je život prilagoditi potrebama, poput izbora destinacija na koje su putuje, putnog sredstva koje se može koristiti...", objašnjava za "Nezavisne" Mirjana Kojić, predsjednica Udruženja "Djeca svjetlosti" iz Banjaluke, u kojem je 26 korisnika predškolskog i školskog uzrasta i petero odraslih.

U kontaktu sa osobama sa autizmom potrebno je prilagoditi se njihovom raspoloženju i kroz timski rad ostvariti ono najbolje. To se postiže zajedničkim kreativnim aktivnostima, slikanjem, radom s glinom, izlaskom u prirodu... Rana intervencija takođe je jako važna i rad s logopedom.

"Nedostatak logopeda je veliki problem, pa mnogi roditelji da bi održali kvalitet koji je potreban privatno plaćaju časove", dodaje Kojićeva.

Naime, u razvijenijim zemljama dnevno je nekoliko sati s logopedom neophodno u ranoj intervenciji, kod nas je to moguće tek jednom sedmično do čas i po vremena u Udruženju "Djeca svjetlosti", dok je lista roditelja čija djeca imaju poremećaj verbalne komunikacije i koji u nadležnim ustanovama širom RS čekaju na svoj red za logopedski čas sve veća.

Nastavak na Nezavisne Novine...