Izvor: Blic, 31.Dec.2008, 06:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
(Anti)Korupcija
Slobodan Beljanski, predsednik Republičkog
odbora, za rešavanje o sukobu interesa
Sila vlasti može se umanjiti i tako, pisao je Tokvil, što ćete je raspodeliti u više ruku i učiniti manje neodoljivom i opasnom. Ovaj recept, očigledno, za nas ne važi. Ne zbog sklonosti despotizmu, već zbog žudnje i bezobzirnosti neslućenog broja aspiranata.
Otuda, nije čudno što su, uprkos stalnom zalaganju za sprečavanje korupcije, isprobana gotovo sva sredstva da se >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << to u praksi uspori ili osujeti. Počev od odugovlačenja sa donošenjem zakona ili odlaganja njihove primene, pa do donošenja zakona koji ne obavezuju ili ih je primeniti nemoguće. Ne bi trebalo zanemariti ni subjektivni faktor.
Nakon donošenja nejakog Zakona o sprečavanju sukoba interesa, naš „rukovodeći demijurg” ubrzo je uvideo da pad ugleda ne boli, a ukor ne košta, i da je bolje ogrešiti se nego se lišiti. Ipak, da se ne bi oslonila na samoniklu moralnu oguglalost, vlast se svojevremeno pobrinula i za pravne mere. Tako su preduzeća sa monopolom, umesto da budu u statusu javnih servisa, pretvorena u zatvorena akcionarska društva, u jednočlana državna društva, ili društva sa ograničenom odgovornošću. Tako su druga, zadužena za staranje o prirodnom blagu, umesto da budu svrstana u nacionalne parkove pod upravom srodnih javnih servisa, proglašena „parkovima prirode” ili „specijalnim rezervatima”. Jer, njihovi rukovodioci, za razliku od običnog člana UO ma koje opštinske čistoće, nemaju status funkcionera, pa ne podležu ni zabrani kumulacije funkcija, ni obavezi prijavljivanja imovine i plate, koju će rado proglasiti poslovnom tajnom. Njihovi rukovodioci, takođe, ne nalaze nikakvu smetnju da budu i ministri i na čelu sku pštine a.d. samo zato što se po zakonu zabrana odnosi na upravne i nadzorne odbore pravnih lica sa učešćem državnog kapitala, a ne i na skupštine.
Sve ovo dovodi nas u situaciju da, nasuprot jednom Milsovom zapažanju, svaki ideološki aparat ima svoj poslovni interes koji će, rasprostranjen a prikrivan, pre ili kasnije proizvesti rasipništvo i neefikasnost.