Alternativni iskorak

Izvor: Politika, 03.Avg.2007, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Alternativni iskorak

"Parlamentarna istorija Korete" je eksperimentalno i interdisciplinarno delo koje se opire mogućnosti preciznije kategorizacije ali, svakako, pripada prostranom i heterogenom polju postdramskog teatra. U pogledu forme (totalna fragmentarnost teksta, ponavljanje, simultanost izvođenja) i koncepta (preispitivanje značenja vremena i prostora izvođenja, dopuštanje publici da sama "montira" prizore, itd), predstava je donekle referentna radu umetnika poput Elke Lang, Majka Persona, Jana Loversa, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << ili grupe "Forced Entertainment".

Tekstualnu bazu predstave čini dvadeset kraćih tekstova Vojislava Klačara, strogo formalnih, hladnih i bezlično datih informacija o društvenom uređenju zamišljene države Korete, statističkih podataka o nizu političkih partija i njihovim uspesima na izborima, itd. Ove tekstove u predstavi izgovara dvadeset različitih glumaca (dvanaest muškaraca i osam žena), ponavljajući ih neprestano, povremeno – sa dužim pauzama, ili samo jednom, tokom jednočasovne predstave pri čemu gledalac sam bira ispred kog će se izvođača zaustaviti. Svi glumci su isto obučeni, u crna odela, a smešteni su u skučene bele pregrade (scenografija i kostim Vojislav Klačar). Svi su fiksirani u identičnim telesnim pozama, govore markantno i mehanički, podsećajući na bezlične voditelje televizijskih dnevnika.

Ipak, u njihovim nastupima postoje razlike: od žestokog i naglašeno samouverenog izgovaranja teksta (Miloš Timotijević, Vladislava Đorđević), preko staloženog i preciznog (Ana Sofrenović), vrlo zamišljenog i nezainteresovanog (Miloš Vlalukin), do sasvim usporenog i umrtvljenog govora (Nikola Vujović). Glumci su vrlo izražajni i kada ništa ne govore, jer njihova marionetska okamenjenost stvara uzbudljivu i prepoznatljivu sliku orvelovskog ili matriksovskog društva. Sa druge strane, gledalac je u šetnji kroz ovaj sumanuti korzo bombardovan nizom glasova koji istovremeno ponavljaju gomilu zamarajućih informacija o političkom životu Korete. U ovoj kakofoniji besmislene jednoličnosti, opsesija politikom se jasno ukazuje kao zastrašujuće apokaliptični košmar.

Predstava "Parlamentarna istorija Korete" reditelja Vlatka Ilića je značajna na formalnom planu jer istražuje funkcije scenskog vremena i prostora, odnos između teksta i njegovog izvođenja, odnosa publike prema scenskom vremenu i prostoru, izvođačima. Kao takva je bitna u kontekstu srpske umetničke produkcije, bazično definisane tradicionalističkim pogledima, jer ovakvi alternativni iskoraci podstiču pomeranje formalnih granica izvođačkih umetnosti.

Sa druge strane, izvesno je reč o delu koje će u startu polarizovati publiku, jer ova vrsta radikalne fragmentarnosti i simultanosti bez drame izaziva otpor apologeta tradicionalističke percepcije teatra, zato što razlaže klasične strukture i u osnovi ukida klasični estetski ideal organskog povezivanja elemenata. Ipak, ovu postdramsku idejnu otvorenost i "estetiku uskraćivanja smisla" (Leman) ne treba shvatiti kao deficit značenja, već kao oslobađajuću mogućnost za dalje promišljanje koje odbija da se prepusti inerciji, rutini i teroru tradicije, kada se ona tretira sterilno i bez distance.

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.