Izvor: SandzakPress.net, 16.Nov.2017, 19:58 (ažurirano 02.Apr.2020.)
A zašto?
A zašto vam zaboga ili dovraga dušmani Bosne ne smijem kazati da niste u pravu, zašto? Zašto ćete mi odmah u horu otpjevati, čim vam savjest dodirnem, kako sam protiv dušmana, društva i države. Kažete, a više od polovice vas nije u stanju pokazati na zemljopisnoj karti gdje ste se to ugnijezdili na ovoj kugli. Slušajte, dušmani Bosne, vičem, iz prkosa vičem, slušajte, jer netko treba slušati! Kad nas niste u logoru zdrobili u nečijoj zdjeli kao hranu tih bljutavih slabosti, s >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << pravom tražim da me saslušate. Ili će mi netko od vas zabraniti! A? Pitam vas, dušmani, čiju zemlju orete po ovoj krvavoj Bosni i zašto? Čije to grudi parate da vidite koliko je u njima mržnje prema vama, kao da je u vama nema. Mrzite nas do iznemoglosti, svetite se tek rođenom evladu kao da je ono krivo što smo mi tu. Jadno, jadno je to dušmani. Volite samo sebe i svoj narod, kažete. Busate se u prsa i podižete tri prsta, sve vičući: „Braća smo“, a svi prešutkujete krizmu i prvu pričest. A šutali ste nečiju djecu, jer nije teško, jer ne boli kad se svoje ne šuta. Zaborabvljate kako ste svi vi ovako ili onako naginjali nad masovnim grobnicama Iz kojih će vas uvijek zadah prošlosti iz sna buditi. Pa zar nije tužno smiješno da bilo koji od vas, priča o očevini, a da mi svi nismo Bošnjaci. Mi smo voljni krv proliti za bosanske granice. Rekoste, i zar još uvijek mislite da je dovoljno proliti svoju krv da vam kažemo koliko Bosnu volimo, za nju i krv svoju lijemo. A niste li i vi od onih što su nijekali smrekama bosanskih brda da su bdjele nad jamama; i niste li vi od onih što su ih zatrpavali, tijelima djece, žena, staraca, sve šutke da vas ne prepoznaju, a….?! Zašto vam sve to do vraga ne smijem kazati, a velim vam, samo jednom bi trebali otići i vidjeti Srebrenicu pa da se uvjerite koliko vam je stalo do Bosne, do Bošnjaka, kažem, iako baš nisam siguran da me nećete pozvati da odgovaram pred nekim vašim sudovima zbog istine. autor: Mehmed Meša Delić
