Izvor: B92, 06.Avg.2010, 02:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Turisti koji gladni zure u vašu hranu
U Cafe Festivalu Dan je bio prisiljen naručiti decilitar vina za 32 kune, nakon što mu gemišt, bez posebno naplaćene bočice vode, nisu htjeli natočiti
Izvor: Jutarnji.hr
Za siromašnog rumunjskog turista kakav sam ja, Dubrovnik je doista preskup, ali postoje mjesta gdje možeš proći jeftinije. Samo se trebate potruditi da ih nađete. Ipak, dolazak u Grad za turista s malo novca može biti šokantan. To se dogodilo meni, kada sam se našao žedan, umoran i bez >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << novca na Stradunu.
U Cafe Festivalu nalazim u meniju gemišt kojeg mi je providnost poslala, cijena 21 kuna za 2 decilitira, ali kada sam ga naručio kod konobara ne želi mi ga dati. Kaže mi da više ne prave gemišt, iako ga se još uvijek može naći u meniju s koricama od kože, te da mi može poslužiti čašu vina koje košta 32 kune po decilitru, plus mineralna voda koja košta 15 kuna...Da, to je tri puta više od cijene gemišta iz menija. Konobar je nepopustljiv. Nema gemišta, gotovo je s gemištom, gotovo i kaput. U redu, onda ću uzeti decilitar vina, ali ne mogu si priuštiti vodu. Pit ću vodu s Onofrijeve fontane.
Prozirni pršut
Čaša s decilitrom bijeloga vina izgleda tako pusto...I vino je toplo. To je samo nekoliko kapljica one precijenjene malvazije, za 32 kune. Bože, toliko platiš u Parizu u Deux Magotsu na Saint Germainu des Presu, samo tamo je vino božanstvenog okusa i božanstveno ohlađeno. Dajem konobaru točan iznos, 32 kune, gledajući ga pravo u oči, i vidim da smo neprijatelji.
Da sam naručio dva deci te tople tekućine platio bih 64 kune, što je točno cijena polulitarskog krčaga izvrsnog i dobro ohlađenog domaćeg bijelog vina (iz vinarije Crvik iz Čilipa) u čudesno demokratičnoj konobi Kamenice, sjajno smještenoj na Gundulićevoj poljani, u srcu staroga grada. To je jedno od onih mjesta gdje možete proći jeftinije i o kojemu vam želim reći.
Kamenice izgleda kao buffet iz komunističkih vremena i pojavljuje se u svim turističkim vodičima. Hrana je dobra, obilna i solidna, što je sve imajući u vidu lokaciju restorana doista zapanjujuće. Za predjelo naručujem tanjur pršuta koji košta 60 kuna i dobivam 12 debelih kriški - 13 zapravo, što je sigurno bio test moje praznovjernosti kojeg sam pametno prošao jedući sve. 13 mesnatih kriški pršuta, ne onih prozirnih kakve možete tako često dobiti. Na drugim mjestima znalo mi se dogoditi da je pršut bio tako proziran, tako eteričan, tako iščezavajući, da sam mogao kroz njega pročitati logo restorana na tanjuru.
Nakon pršuta dobio sam veliku, doista veliku porciju male pržene ribe koju zovu sardinice. Za 56 kuna to je vjerojatno najdemokratičniji i najisplatljiviji obrok u Dubovniku (i to na Gundulićevoj poljani), ako ne i u cijeloj južnoj Dalmaciji. Ipak, postoji jedan nedostatak - dok jede čovjek se mora neprestano braniti od mutiranih golubova koji stalno napadaju stolove, i koje su kriminalno neodgovorni turisti ugojili kao da su jeli s pokretne trake, pri čemu su razvili zle instinkte. Kao u Hitchcockovim Pticama, napadaju stolove sa svih strana, tiho i žestoko, a razvili su i kanibalske porive. Prvi put u životu vidio sam goluba koji jede pršut.
Pizza kao u Italiji
I postoji još jedan, čak veći nedostatak konobe Kamenice. Zato što je u svim turističkim vodičima, preporučena, kako piše "kao najdemokratičniji i najisplativiji restoran u cijelom Dubrovniku”, velike kolone turiste čekaju kako bi tamo jeli. Tako sam upoznao horror-stranu Dubrovnika. Do sedam sati popodne, red od kojih 50 ljudi čekao je ispred mojega stola, pohlepno zureći u moj tanjur... Red je polako išao naprijed, sve do 11 sati navečer...
Fenomen je bio tako fascinantan da sam odlučio poentirati tako da sam ostao za stolom. Neka čekaju i zure gladni. Hajde, ipak smo na odmoru. Možete čekati satima i upropastiti cijelu večee samo da bi naručili pršut za golubove. Idite i kupite krišku pizze za 8 kuna i šećite po gradu. Pizza ovdje jednako je dobra kao bilo gdje u Italiji i trebate platiti samo malo više od eura za ukusnu i hrskavu krišku.
Proveo sam cijelu večer u konobi Kamenice uzvraćajući poglede turistima iz reda, koji su me mrzili iz sve snage jer im je bilo kristalno jasno da sam završio s jelom. Ipak, moram reći da niti u jednome trenutku nije bilo pritiska na mene da odem, niti na druge goste, iako su konobarice, sve odreda dostojanstvene lokalne gospođe sa širokim bokovima, izgledale kao da me mogu baciti u Onofrijevu fontanu.
Samo su me pustile sjediti i uživati u mojoj večeri. Naviknute su na svakodnevne monstruozno velike redove. Ipak, za one s tanjim živcima, to je dosta uznemirujuće iskustvo, posebice ako vam se dogodi u nedjelju, nakon što ste prošetali gradom kroz tako gustu gomilu da ste dobili osjećaj životinjskog straha. Bože, što bi se dogodilo u slučajevima kada bi se ta gomila počela kretati u panici, sa svim tim ljudima nakrčenim u uskim ulicama.
Na koncu, kao još jedan savjet siromašnim turistima koji mrze golubove i ne vole da u njih zure gomile zlobnih gladnih stranaca - postoji još jedan način da jeftino prođete u Dubrovniku.
Ispred Vrata od Pila, ekskluzivni i "posh” klub Nautika nudi svaki dan obrok za zapanjujuće malih 15 eura. Za 100 kuna dobijete juhu, glavno jelo i čašu vina, s pogledom na more i gradske zidine i bez mutiranih golubova.
Zašto su ovdje sve strane novine stare?
Grad je toliko nevjerojatno lijep da su riječi beskorisne. Zašto pokušavati opisati Dubrovnik? Radije recimo kako je iznenađujuće da, s tim hordama stranaca koji su spremni potrošiti sve do zadnje pare, možete dobiti samo dan stare inozemne novine. Sve strane novine, na svim jezicima, stare su najmanje jedan dan.
To je razočaravajuće. Bilo gdje u Istri možete nabaviti novine koje su izašle taj dan. U Rovinju, dolaze čak dva puta dnevno, s talijanskim novinama ujutro, te engleskim, francuskim i njemačkim u podne. Zar ljudi u Dubrovniku ne čitaju?
