Izvor: B92, 24.Mar.2010, 16:30 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"Nijesmo smjeli prodati Galeb"
Crna Gora je napravila katastrofalnu grešku kada je iz svojih ruku ispustila pokretni spomenik novije istorije jugoslovenskog pomorstva – školski brod „Galeb" kojeg sada u Hrvatskoj pretvaraju u brod-muzej – smatra penzionisani zastavnik prve klase Jugoslovenske ratne mornarice (JRM) Rade Jovanović iz Tivta.
Čovjek koji je na dužnosti komandanta glavnih i pomoćnih strojeva nekadašnjeg školskog broda JRM „Galeb" – ploveće rezidencije doživotnog >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, proveo skoro tri desetljeća, jedan je od najboljih poznavalaca „Galeba", broda kojeg je država Hrvatska proglasila kulturnim dobrom od nacionalnog značaja i koji grad Rijeka namjerava obnoviti kao ploveći muzej.
Crna Gora, u čije je vlasništvo „Galeb" dospio 1995. godine sa još nekoliko ratnih i pomoćnih brodova tadašnje RM Vojske Jugoslavije, bez imalo sentimentalnosti, za samo 750 hiljada dolara taj je izuzetno značajan brod „sa pedigreom", 2000. godine prodala grčkom biznismenu Džonu Polu Papanikolauu. Nakon što je Grk ostao dužan riječkom brodogradilištu „Viktor Lenac", „Galeb" je prodat na sudskoj aukciji, a kupio ga je grad Rijeka sa namjerom da brod obnovi i postavi u svojoj luci kao muzej.
Prije oko dva mjeseca, oronuli i zapušteni „Galeb" prvi put nakon 20 godina, izvučen je iz mora i dokovan u Rijeci kako bi se napravila procjena stanja broda pred početak ozbiljne obnove. Stručnjaci su pri tom konstatovali da su limovi na trupu 72 godine starog „Galeba" u iznenadjujuće dobrom stanju i da odgovaraju limovima na prosječnom trgovačkom brodu starom samo 7 godina. Sasvim suprotno tvrdili su crnogorski zvaničnici prije 10 godina, pravdavajući odluku da prodaju „Galeb" njegovim navodnim katastrofalno lošim konstrukcionim stanjem.
Informacija da je u Rijeci počela postepena obnova „njegovog" broda koja će koštati od 10 do čak 40 miliona dolara, obradovala je, ali i do suza dirnula Rada Jovanovića, penzionisanog 78-godišnjeg mornaričkog podoficira koji je skoro tri desetljeća proveo na „Galebu".
- U JRM sam na „Galebu" proveo 22 godine aktivne službe i još 4 godine kao upravitelj stroja kada je brod već bio u civilnoj službi u vlasništvu Vlade Crne Gore. To je izvanredan brod, pokretna istorija i spomenik pomorstva svih naših eks-jugoslovenskih država i Crna Gora ga se nije smjela tek tako odreći- priča za „Vijesti" Jovanović.
Dok razgovaramo u jednom od bungalova nekadašnjeg vojnog odmarališta Ostrvo cvijeća kod Tivta, koji je Jovanoviću i njegovoj supruzi dom još od 1991 kada su došli iz Splita, sa brojnih fotografija okačenih na zidovima, nas „gleda" upravo „Galeb" – glavni motiv svih fotozapisa o najznačajnijem dijelu bogate Jovanovićeve mornaričke karijere, započete još davne 1946. godine u Tivtu. Tu je ovaj rođeni Kruševljanin i jedan od prvoboraca Treće srpske brigade Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, stupio u JRM po završetku Drugog svjetskog rata, u koji je ušao pristupivši partizanskom pokretu još kao 11-godišnji dječak.
Ovaj čovjek je po nečemu jedinstven slučaj i na prostoru cijele bivše Jugoslavije, jer je Rade Jovanović jedini borac NOR-a „od Triglava do Djevdjelije" koji još nema riješeno stambeno pitanje! „Galeb" je stoga i danas nešto što stari mornar smatra najbližim pojmu doma – a to se i osjeća u neskrivenoj ljubavi kojom Jovanović priča o tom brodu.
- Na „Galeb" sam došao 1962. godine i sa manjim prekidima, ostao do 2000-te kada ga je Vlada Crne Gore prodala Grku. Tokom godina službe u JRM, sa „Galebom" sam imao i 15 dužih krstarenja na kojim smo vozili predsjednika Tita, a on se najviše na brodu zadržao kada je „Galeb" bio njegova ploveća rezidencija avgusta 1976. godine na Petoj konferenciji nesvrstanih zemalja u Kolombu na Šri Lanci- priča Jovanović koji je, ploveći sa Titom po svijetu, vidio i sve strane državnike koji su od 1962. do 1980. godine posjećivali jugoslovenskog vođu na „Galebu".
- Vidio sam ih sve, jer sam bio ili na dočeku tih državnika, ili sam to gledao malo sa strane kada nisam bio u svečanom stroju. Pamtim ih mnogo – od prvog sekretara KP Mađarske Janoša Kadara, preko predsjednika Alžira Huari Buemdijena, sovjetskih lidera Nikite Hruščova, Leonida Brežnjeva, predsjednika Egipta Gamala Abdela Nasera, Libije Moamera Gadafija. Naši gosti na „Galebu" bile su i poznate strane i domaće filmske zvijezde Elizabet Tejlor, Ričard Barton, za nas je velika zvijezda bila i Mira Stupica, književnici poput Miroslava Krleže...."- priča Jovanović, dodajući da je sam Tito na njega ostavio izvanredan utisak.
- Tito je više puta za vrijeme moje smjene dolazio u mašinski prostor i dosta puta sam mu kao dežurni oficir straže predavao raport. Uvijek je bio nasmijan i govorio je da mu je drago što je sa nama – mašincima. Jednom prilikom, temperatura u stroju je bila zaista velika – oko 50 stepeni Celzijusa, vidio je da smo svi oznojeni i da nemamo vode ili nekog osvježenja i pitao nas je imamo li šta da jedemo i pijemo. Izbjegli smo da mu kažemo pravu istinu i rekli smo da smo upravo večerali. Dvadesetak minuta pošto je Tito otišao iz strojarnice, stigla nam je obilna pošiljka najkvalitetnije hrane i pića i to ne onog što se davalo običnoj posadi, već onog što se služilo Titu i njegovim gostima. Od tada se uvijek vodilo računa da se strojarima daju pojačana sljedovanja hrane i pića- prisjetio se jedne od tih epizoda Jovanović ,dodajući da ga je uvijek fasciniralo Titovo znanje iz mašinstva, jer je jugoslovenski lider često svojim gostima koje je dovodio u strojarnicu „Galeba", veoma stručno objašnjavao namjenu i rad pojedinih uredjaja u brodskom mašinskom kompleksu.
Penzionisani zastavnik I klase JRM, sa „Galebom" je „tukao" mnoga svjetska mora i dva okeana. Pri tome se legendarni brod pokazao i kao izuzetno sigurno i pouzdano plovilo, posebno tokom povratka iz Kolomba 1976. godine kada je osam dana i osam noći „Galeb" u Indijskom okeanu pratilo orkansko nevrijeme sa valovima visokim i preko 10 metara.
- Pobješnjelo more nam je ostrugalo i svu boju sa trupa broda, ali nas je „Galeb" sretno vratio kući- prsjeća se Jovanović.
Naglašavajući da su na „Galebu" i dan-danas njegovi originalni glavni motori „Fiat" iz 1938, Jovanović podsjeća da su Italijani, ponosni na tu činjenicu, Jugoslovenima nudili potpuno novi moderan pogonski kompleks za „Galeba" u zamjenu za stare motore koje bi izložili u muzeju „Fiata" u Torinu. Jugosloveni to nisu prihvatili, a Jovanović naglašava da za time nije bilo ni potrebe, jer tokom njegove službe na „Galebu", nikada nije bilo nijednog ozbiljnijeg kvara ili zastoja na motorima.
- Strojevi na „Galebu", ako su kvalitetno održavani kako smo mi to radili, su vrhunski. Mi smo se zaista trudili oko održavanja broda, posebno jer je to već i tada bio stariji brod, a rezervnih djelova ponekad i nije bilo. Jednom prilikom, nismo mogli naći nove ubrizgivače nafte i to smo rekli tadašnjem predstavniku „Brodokomerca" iz Rijeke preko koga smo nabavljali djelove. Taj čovjek, Ivan Martinolić iz Malog Lošinja, koji je od 1935. do 1937. montirao glave i pomoćne motore kada je „Galeb" građen u Italiji, nam je iz nekog samo njemu znanog skladišta u Djenovi, nabavio ne 18 koliko nam je trebalo, već čak 25 potpuno novih ubrizgivača i to čak nikada nije naplatio- ističe Jovanović, dodajući da je to samo jedan od niza dokaza u praksi koliko je „Galeb" bio voljen i kod civila u bivšoj Jugoslaviji.
Stari pomorac nema dilemu da su najteži dani za „Galeb" došli kada ga je preuzela Vlada Crne Gore i iz tivatskog Arsenala preselila u Bijelu gdje je brod nepomičan ostao četiri godine.
- Pokušali smo da brod dovedemo u plovno stanje i u tome smo i uspjeli, odrađen je remont i „Galeb" je bio spreman za probnu vožnju. Niko međutim tada nije htio da plati gorivo i ulje da brod ponovno zaplovi – nije htjela ni Vlada ni brodogradilište Bijela i brod je uskoro prodat Grku. Novi vlasnik brod je platio manje nego što je koštao taj posljednji remont „Galeba" u Bijeloj"- prisjeća se Jovanović, dodajući da je najveće propadanje i devastaciju nekadašnji Titov „brod mira" doživio u vrijeme kada je njime gazdovala crnogorska Vlada.
- Tada je počeo da se krade i sa broda volšebno nestaje njegov čuveni inventar i djelovi opreme. Ja ne znam ko sve tada nije dolazio na brod. Iako smo mi tada imali službu koja je to trebalo da spriječi, sa broda se kralo i odnesene su stvari koje nisu smjele da se odnesu. Skinuli su dizalice od čamaca za spasavanje, nestala su četiri takva čamca i posebni gliser koji je pripadao komandantu broda. Nestali su i djelovi namještaja iz salona, a lično sam spriječio jednog čovjeka koji je pokušao da sa „Galeba" skine i odnese čak i brodsko zvono- ističe Jovanović, dodajući da su on i jedan kolega zajedno skinuli, konzervirali i u jedan sanduk koji je ostao na brodu kada je „Galeb" prodat novom vlasniku, spremili sve čuvene mesingane spomen-ploče postavljene za svako Titovo putovanje „Galebom". Trenutak kada je „Galeb" 2000-te u teglju remorkera odlazio iz Bijele, Jovanoviću i nekolicini njegovih kolega – posljednjoj našoj posadi legendarnog broda – bio je jedan od najtežih u životu.
- To je bilo izuzetno teško za nas, jer mi tada nijesmo znali gdje brod ide, ali smo znali da se „Galeb" više nikada ovdje neće vratiti. Suznih očiju smo ga ispratili, jer smo toliko godina plovili na njemu i sve dali za „Galeb", a sada ga neko odnosi i to za bagatelne novce. Crna Gora je veoma mnogo pogriješila što ga je prodala – da je od tog broda napravila muzej, imala bi više koristi nego što ga se ovako riješila – sa neskrivenom gorčinom kaže Jovanović, kod koga najnovije vijesti iz Rijeke o početku obnove „Galeba" bude mješovita osjećanja.
- To me nevjerovatno raduje i čini srećnim, taman kao da ću ja ponovno biti član posade „Galeba" jer je taj brod zaslužio i više nego što mu se priznaje kao zasluga – ne zbog toga što je to živi muzej, što je to bio brod Predsjednika Republike, što je bio školski brod, već zato što je bio naš -jugoslovenski brod. Svi su „Galebu" okrenuli leđa kad mu je bilo najpotrebnije, a to je naša istorija. Mi smo istoriju bacili pod noge - ističe Jovanović, dodajući da mu nije jasno zašto se Crna Gora nije opredijelila da sa „Galebom" napravi ono što sada radi Hrvatska.
- Ovi koji su se o tome ovdje pitali to sigurno neće razumjeti jer njih ne boli srce za „Galebom"- zakljuje stari morski vuk.
Od hladnjače i ratnika do broda mira
”Galeb" je svoju burnu karijeru počeo 1938. godine u Djenovi, gdje je izgrađen kao brod-hladnjača ”Ramb III”. Po izbijanju Drugog svjetskog rata, ”Ramb III” je mobilisala Ratna mornarica Italije i naoružala ga kao pomoćnu krstaricu i koristila kao snabdjevača njenih trupa u Sjevernoj Africi. Na jednom od tih putovanja pred libijskom lukom Tripoli,”Ramb III” je torpedovala britanska podmornica i teško ga oštetila, jer je torpedo bukvalno raznio i otkinuo čitav pramac broda. Italijanski zapovjednik ”Ramba III” tada je napravio gotovo nevjetovatan pomorski poduhvat, vrativši svoj teško oštećeni brod u Italiju i to vozeći preko Mediterana ”u rikverc”, odnosno krmom naprijed, jer je brod bio bez pramca!
Nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu, brod preuzimaju Njemci i pregrađuju u pomoćnu krstaricu-minopolagač pod imenom ”Kiebitz”. Na vezu u riječkoj luci potopila ga je 25.novembra 1944 saveznička avijacija, a splitski "Brodospas” "Kiebitza” je izvadio iz mora 1948, nakon čega je otegljen u pulsko brodogradilište "Uljanik” odakle je 195.2 godine, temeljito rekonstruisan, izašao kao školski brod JRM pod novim imenom "Galeb”.
Tito se prvi put na njega ukrcao 10.septembra 1952. godine u Podgori gdje je sa palube "Galeba” izvršio smotru brodova JRM. U narednih 27 godina, "Galeb” je u Titovoj službi bio ukupno 549 dana od čega je maršal na brodu bio 318 dana preplovivši ukupno 86.062 nautičke milje Jadranom i mnogim svjetskim morima u poznatim "misijama mira i prijateljstva”. Ukupno su do Titove smrti na "Galebu” sa njime boravila 102 svjetska državnika. "Galeb” je bio Titova službena rezidencija za vrijeme 5. Samita pokreta nesvrstanih u Kolombu u Šri Lanci 1976, kada je maršal na njemu ugostio 29 delegacija zemalja-učesnica.
Britanska kraljica Elizabeta druga, Naser, Nehru, Hruščov, Brežnjev, Čerčil, Gandi, Čaušesku, Valdhajm, Gadafi samo su neka od imena svjetskih državnika koji su boravili na ”Galebu" dok je on u Titovoj službi često plovio svjetskim morima praćen eskadrom JRM koju su najčešće činili razarači ”Split”,”Kotor” i ”Pula” i trgovački brod ”Lovćen”. Na Titovoj jahti boravile su i filmske zvijezde poput Sofije Loren, Elizabet Tejlor, Kirka Daglasa i Ričarda Bartona.
”Galeb” je dug 117, širok 15,13 metara, a deplasman mu je 5.754 tone. Brzinom od 17 čvorova pokretala su ga dva ”Fiat” dizel motora, ukupne snage 7200 konja.
Siniša Luković
Izvor: Vijesti
.jpg)
