Izvor: B92, 01.Nov.2010, 13:51 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Beograd: Što se promijenilo?
Reporter Jutarnjeg bio je u Beogradu: Puno je sličnosti. Lica ljudi su ozbiljna. Ni ovdje se, baš kao u nas, nitko na ulici ne smije...
Izvor: Jutarnji.hr
Beograd je najmanje triput veći od Zagreba, njegove su vedute barem dvostruko glomaznije i u usporedbi s njim Zagreb se doima poput Graza ili Ljubljane. Beograd je, u usporedbi sa Zagrebom, kaotičan, dinamičan i zapušten velegrad, po čijim slabo asfaltiranim ulicama očajno cvile stari češki tramvaji i prašnjavi >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << trolejbusi, a bulevarima šibaju nebrojeni, 15-ak godina stari taksiji. Međutim, ulice su čiste i premda svi puše, nema opušaka po trotoarima. Fasade su većinom prašne i potamnjele i nema šminke, nego je sve u nekom grubom zamahu. Pješaci su, pa i starci, mnogo žustriji nego u Zagrebu, ovdje su razdaljine veće i nitko se ne vuče. Konobari imaju još više stolova za opslužiti i, općenito, oni koji rade u uslužnim djelatnostima zbilja su eksploatirani do krajnjih granica.
Na kružnom toku Slavija, odakle se promet distribuira iz centra prema istoku grada, i izlaznim avenijama neprestano ulijeću vozila u najmanje tri kolone. Tko je bliže središtu rotonde i tko je luđi, ima prednost. S tim da se za prolaz bore i brojni autobusi i tramvaji. Slično kao na rimskim trgovima. Zastoja nema, niti sudara, premda nema horizontalno iscrtane signalizacije. Tko se nikad nije obreo s vozilom u velikom gradu, bolje mu je da se ovdje služi javnim prijevozom.
Vječiti derbi
Pješačim nekih tri kilometra, od željezničke stanice, uz Nemanjinu, do te rotonde kod hotela Slavija, gdje, što bi Bajaga rekao, šina savija, i dalje, do stadiona Crvene zvezde, na Savskom vencu, niz Bulevar oslobođenja koji se prije zvao Bulevar JNA. Na željezničkom kolodvoru već se u 7 ujutro na dolaznim peronima postrojio vod specijalne policije. U 13 sati igra se tzv. večiti derbi, 139. ligaški sudar Zvezde i Partizana. Uz Nemanjinu i niz Bulevar oslobođenja postrojilo se nekoliko stotina, možda i više od tisuće "kornjača”. Rezervne postrojbe koncentrirane su u okolnim parkovima. Najviše ih je u Karađorđevu parku, ispred hrama Sv. Save, neobizantske zgradurine koja je dovršena samo izvana. U unutrašnjosti, pod praznom, impozantnom kupolom od armiranog betona stoji viličar i vreće cementa oko njega. Na ulazu nekoliko ikona i butik s crkvenim suvenirima. Nude se, među ostalim, futrole za mobitele ukrašene reljefom hrama po cijeni od 1260 dinara ili oko 90 kuna. Nije baš jeftino"
Policija na konjima
Na velikoj petlji ispred stadiona dežura specijalna postrojba na konjima, njih desetak, a uokolo Marakane raspoređeni su posebni odredi žandarmerije, u maskirnim uniformama i sa svijetloplavim beretkama koje su doskora zamijenili šljemovima.
Zvezdin stadion udaljen je kojih tristo metara od Partizanova, a s dvije strane okružuje ga posve zapuštena livada. Na jugu ulazi za gostujuće Grobare. Skupljaju se na tom divljem proplanku iza stadiona, ograđeni žicom. U pozadini povelik nedovršen čardak od armiranog betona. Do početka utakmice skupilo ih se oko sedam tisuća. Kako je omladina ovdje ionako najčešće odjevena u tamno, dosta im je da izvade šalove i već su uniformirani. Sjever, gdje se okupljaju domaći ultrasi, mnogo je širi, otprilike za trećinu, a ispred njega je i infrastruktura: betonski plato s dućanima i dalje, prema zapadu, kafići i suvenirnice. Delija se okupilo oko 12 tisuća, pa su gotovo posve popunili svoj segment, u koji stane 14 tisuća ljudi. Stadion je duboko ukopan i izvana se ne može sagledati njegova nenametljiva monumentalnost. Kupio sam ulaznicu za istok, gdje dolazi također mlađi svijet. Preko puta, na zapadu, publika je slična zagrebačkoj, ljudi s nešto više novca i nešto manje glasa. Na istoku možda desetak tisuća ljudi, zapad dosta prazan, tako da ukupno ima do 30 tisuća ljudi. Kad si na istoku, što bliže sjediš sjeveru, više je Zvezdinih navijača, a što si bliže jugu, više je Partizanovih. Sjeo sam na polovici, gdje su najviše izmiješani. Mržnja između Grobara i Delija više je ritualna nego stvarna i unatoč mnogim međusobnim sukobima mnogo se više poštuju nego, primjerice, navijači Dinama i Hajduka. Navijaju naizmjence, često plješćući jedni drugima, pa krenu s još žešćom pjesmom ili skandiranjem.
Specijalci u autobusu
Delije su razvile 50-ak zastava i periodično vrijeđaju gostujućeg vratara Stojkovića. Navijanje počinje gotovo sat prije početka i traje, osim u poluvremenu, neprestano. Lijep ambijent i očajan nogomet. Zvezda je progutala pacerski gol u devetoj minuti i otad se na terenu nije dogodilo praktički ništa. Gosti su čuvali rezultat, a Zvezda nije odigrala ni jedan dupli pas prema naprijed, nije izvela ni jedan prodor s boka i, uopće, njezini igrači ne trče. Ovakvu bi Zvezdu i Karlovac pobijedio, a Dinamo ponizio. Nikad nisam vidio veću diskrepanciju između navijačkog dekora i igre na terenu. Nakon utalmice policija je nastavila dežurati po cijelom širem centru. Dva autobusa subotičkih registracija sa specijalcima čuče u Pionirskom parku, jedan, kragujevačke registracije, parkiran je ispred parka Manjež, gdje su nedavno navijači pokušali prodrijeti do parade homoseksualaca. Međutim, nikakvih nereda nije bilo. Kako su se mirno skupili, tako su se navijači mirno i razišli.
Kult knjige
Beograd nema metroa, premda bi mu trebao. Umjesto njega prometuju autobusi, nešto manje derutni nego tramvaji, i često na njima piše da ih je donirala neka strana vlada, čak japanska.
Javnim prijevozom voze se, kao i u nas, djeca, studenti i tzv. gubitnici tranzicije, radnici i penzioneri. Lica ozbiljna, glave pognute. Kao i u Zagrebu, ni ovdje se nitko ne smije. Narod odjeven sirotinjski, u sive i crne krpe. Omladina u jeftinim trapericama, mnogi u starim trenirkama i tenisicama.
Beograd nije više Zagrepčanima jeftin grad kakav je bio u prošlom desetljeću, no i dalje je jeftiniji. Otprilike 30-ak posto. Prosječnu vožnju taksijem platit ćete ipak vrlo povoljnih 40-ak kuna, a ukusan hot dog, dvostruko veći nego u nas, platit ćete desetak kuna. Koga zanimaju, najpovoljnije su cijene knjiga i namirnica na tržnicama. Knjige su otprilike dvostruko jeftinije i očito više čitane nego u nas.
I po tim starim tramvajima često ćete vidjeti oglase za nove hitove. U Beogradu posluje oko stotinu knjižara, neke uvezane u knjižarske lance, a koliko je zanimanje za knjigu veće nego u nas govore i izložbeni paviljoni Beogradskog sajma knjiga. U usporedbi s Interliberom, on je trostruko veći, a koliko je tržište knjige živo, dokazuje poseban odjel na sajmu, u nastavku najvećeg, 1. paviljona, gdje je štandove zakupilo 40-ak antikvara. U Zagrebu su antikvarijati praktički umrli, a ovdje se možete satima natezati oko starih i manje starih knjiga. Tu cijena ovisi o ponudi i potražnji i možete neke više tražene knjige ili rjeđe knjige papreno platiti. Ovdašnji lanac fensi zalogajnica, kakav u nas reprezentira Daily Fresh, nosi ime Knjige i hleb. Razvijeno je i tržište stripova i općenito ovdje se troši više papira nego kod nas. Dnevnih je novina desetak, a stoje često i manje od dvije kune.
Jeftine su i cigarete. Kutija Marlbora stoji 150 dinara ili nekih 11 kuna.
Na buvljaku
Na buvljaku kod bloka 42, u Novom Beogradu, gdje stignete od centra za dvadesetak minuta tramvajem broj 9, pokraj nadvožnjaka na kojem se smjestila željeznička stanica Novi Beograd, kutija Marlbora stoji 110 dinara ili oko 7,5 kuna. Buvljak je dio tržnog centra, smještenog onkraj ulice znakovita naslova, Proleterske solidarnosti, a glavni se, ograđeni dio sastoji od stotina metalnih kućeraka i štandova naguranih na prostor otprilike veličine nogometnog igrališta. I nije sve baš jeftino. Odjeća se prodaje po cijenama kakve se u nas nude u tzv. outletima, a puno se trže i predmeti koje je teško pronaći u gradu, poput sjekira ili velikih lonaca.
Na tržnici Zeleni venac, smještenoj u samom centru, koja bi se mogla usporediti sa zagrebačkim Dolcem, ponuda je više nego raznovrsna, a cijene su vjerojatno najviše u gradu. Ipak, kilogram luka stoji samo dvije kune, a grožđe se može pronaći već po pet kuna za kilogram. Ondje je i lijepo uređen Krašev čokoladni butik, a širinu ponude ilustrira i specijalizirana mesnica u kojoj se prodaje isključivo konjetina. Od hrvatskih proizvoda najčešće se u dućanima s robom široke potrošnje nudi Cedevita.
Pusta noć
Beograd živi dinamično 24 sata dnevno. U gradu posluje oko 400 hotela, a na rijekama, rukavcima Dunava ili Savi otvoreno je stotinjak splavova za noćnu zabavu. Međutim, uvečer grad ipak opusti. Oni koji nemaju novca, a to je većina, nestanu s ulica već u sumrak i Knez Mihajlova navečer se čini jednako pustom kao i Jelačić plac. Noću Beogradom vladaju psi lutalice. Praktički svaki blok zgrada ima svoj čopor, a osvojili su baš sve gradske prostore, pa i ispred Parlamenta. To su redom ispijene džukele, svakog je barem jednom udario auto, jer svi šepaju, a mora da je u gradu puno diznijevskih priča jer uz njih parkovima španciraju i brižno njegovani kućni ljubimci u pratnji opreznih vlasnika.
U Beogradu je tucet većih kazališta s redovitim repertoarom. U Jugoslovenskom dramskom pozorištu upravo je, u režiji Borisa Liješevića, postavljena dramatizacija romana "Elijahova stolica” hrvatskog pisca Igora Štiksa. Predstava je uspjela, a starog Židova Elijaha igra Vlastimir Đuza Stojiljković. Poput našeg Pere Kvrgića, i on je u devetom desetljeću života još aktivan, nenametljiv, a prodoran, tih i razgovijetan, dostojanstveno vlada publikom.
