Ukrasti  knjigu  nije greh

Izvor: Glas javnosti, 11.Okt.2009, 13:55   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ukrasti knjigu nije greh

Naš proslavljeni književnik, slikar i publicista Momo Kapor ovih dana ima pune ruke posla. Uveliko slika, iako, na žalost ljubitelja njegovih slika, ne planira da skoro izloži svoje radove. Čitaoci Kaporovih knjiga biće srećnije ruke, jer ovih dana njihov omiljeni pisac privodi kraju pisanje romana „Kako postati pisac“. Doduše, roman se neće pojaviti na predstojećem Međunarodnom sajmu knjiga, jer se njegov autor još uvek dvoumi oko njegovog završetka, a i ne voli vrevu koja >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << neizostavno prati ovu veliku književnu priredbu pod kupolama beogradskog sajma.

Kako biste vašim čitaocima koji neizostavno očekuju vašu novu knjigu?

- Ne volim sajmove knjiga i retko odlazim na njih. Čoveka zbuni tolika količina knjiga. Postane mu besmisleno da piše još jednu knjigu pored miliona drugih. Oseća se kao zrnce peska na plaži, pa ipak, ludilo je jače od razuma - on i dalje piše. Evo, ja upravo završavam novu knjigu čudnog naslova „Kako postati pisac“. Stariji Beograđani pamte jednog akvizitera koji se zvao Žuća i koji je prodavao knjige na otplatu vukući dve preteške torbe. E, pa on je napisao knjigu „Kako postati pisac“. To je prvo poglavlje moje knjige. Žuća je prodao nekoliko stotina hiljada primeraka, neprestano je doštampavajući, jer mnogo je ljudi koji žele da postanu pisci. Ovo je parafraza na Žućinu knjigu, kombinacija romana o mladom piscu, u kojoj ima mnogih citata i pisaca o tome kako su postali ono što jesu. Mada sam pri kraju, ne mogu da je završim, jer mi još nešto nedostaje.

LIČNA KARTA

Ime: Njegovo ime je zapravo Momčilo Kapor

Nadimak: Ime Momo, koje koristi, neki izgovaraju Moma

Rođen: 1937. godine u Sarajevu

Zanimljivost: Bavio se i novinarstvom, pisao kolumne, aforizme... Autor je i velikog broja dokumentarnih filmova i televizijskih emisija

Privatni život: Ima dve kćeri, koje su krenule očevim stopama, jedna je muzički, a druga likovni umetnik

Šta je to što vam nedostaje da biste završili roman?

- Ne znam šta je, ali neka čeka.

A zašto ne volite sajmove knjiga?

- Znate, pisci su osamljena bića, svako u svom svetu, u svojoj ljušturi. Baš kao što svako selo ima samo jednog guslara... i kad se sakupe na nekom koncertu, gledaju se popreko. LJubazni su jedno prema drugom, ali svako od njih misli da je bolji. To je inače mesto u Evropi sa najvećim brojem pisaca po kvadratnom metru. Inače, Sajam je lep za decu i za one koji vole da kradu knjige, što nije nikakav greh. Na prvom Međunarodnom sajmu knjiga sam ukrao jednu knjigu i stavio je u kapuljaču đubretara. Bila je to Selindžerova knjiga“Freni i Zui“. Bila je u plastici. Kada sam došao kući i skinuo tu plastiku, video sam da je knjiga prazna“! Ukrao sam zapravo maketu, a ne pravu knjigu. Samo naivni pisci puštaju nove knjige za Sajam, kada izlazi toliko knjiga i ima toliko promocija da se među njima izgube čak i sabrana dela. Novine jedva i da zabeleže deo svega toga. Knjige treba izdavati po meni u mrtvo vreme za književnost, kad ljudi imaju vremena da obrate pažnju na njih. Od stotinu hiljada ljudi koji prođu kroz sajam samo njih desetak kupe knjigu. To je tragično. Ostali sakupljaju prospekte i jedu pljeskavice.

Kako doživljavate činjenicu da ste jedina prava književna zvezda na beogradskom sajmu knjiga već duži niz godina?

- Moj pokojni prijatelj, pesnik Brana Petrović na gostovanjima nije vadio cigaru iz usta. Bukvalno je pripaljivao jednu cigaru na drugu. Zašto? Zato što je jedino tako mogao da izbegne ljubljenje sa svima onima koji su mu prilazili. Sajam knjiga u Beogradu je inače jedini sajam na kojem može da se puši. Zabrana pušenja je atak na ljudska prava i čudi me što ne postoji neka nevladina organizacija koja bi se borila za slobodu pušenja.

Kako je to bilo biti književna zvezda u vreme bivše Jugoslavije?

- Ja sam imao sreću da mi izdavač bude u Zagrebu. Pa su se mnogi Hrvati zapanjili što sam u poslednjem ratu bio na strani svog naroda. Kada me pitaju o tome ja uzvraćam pitanjem: da li znaju ime izdavača koji je objavio Anu Karenjinu. Niko ne zna. Valjda je grof Tolstoj učinio uslugu izdavaču, a ne obratno. Kažem to ne poredeći se ni u snu sa tim velikanom. Uopšte, Srbi su još uvek zapanjeni kako to da Hrvati u ratu nisu bili na njihovoj strani, a Hrvati zašto ja nisam bio na njihovoj. Imaju zato Mirka Kovača i Boru Ćosića. Kada je bio mlad, Boru Ćosića smo zvali Bora prase. Recite mi šta se zbiva kada prase odraste. U šta se pretvara?

Kažete da ne volite izložbe slika.

- Ne volim izložbe, jer živim od slikarstva. Ko danas šeta ulicom i uđe u galeriju sa tri hiljade evra u džepu? Izložbe su važne za ljude koji vole da se druže, a ja to izbegavam koliko god mogu. To je ipak za mlade ljude. Pitali ste me šta je sa književnošću? Pa, tu niko ništa ne plaća! Tako da mi pisci pišemo iz čistog zadovoljstva ili iz skribomanije.

Uvreženo je mišljenje da se uprkos gužvama na sajmovima knjiga malo čita?

- Tačno je da niko ništa ne čita, sem izabranih čitača, pasioniranih čitača od kojih mnogi čak i nemaju TV u kući. Prisustvujemo rađanju duhovne elite. Postoje ljudi koji čitaju i misle i masa ljudi koja niti čita niti misli. Stvar je slična kao u staroj Atini koja je imala samo dve hiljade stanovnika, a oni su izmislili demokratiju i bili ispred svih i u filozofiji i u slikarstvu, skulpturi. Da ne nabrajam dalje. Ostalo su, kao i danas bili robovi koji nisu ništa čitali, već su radili. Danas su to robovi potrošačkog društva, koje je Zuko Džumhur nazvao „mušterijsko društvo“. Čovek radi ceo dan, dođe kući, skida cipele i ruši se u fotelju. Ispija piće i pali TV. Kako da mu padne na pamet da tada nešto čita?

Napisali ste roman“Saveti mladom piscu“. Šta savetujete budućim piscima? Kako se to zapravo postaje pisac?

- Nisam baš neko ko daje savete, ali, kao što kaže Fokner, za pisanje je potrebno devedeset devet odsto talenta, devedeset devet odsto rada i devedeset devet odsto sreće.

Nastavak na Glas javnosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.