Izvor: BanjalukaLive.com, 18.Feb.2015, 13:55   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Zašto imamo običaj "da kucnemo u drvo"?

Vjerovatno ste bezbroj puta izgovorili ovu frazu ili kucnuli po drvenoj površini usred razgovora. Kako se rodila ideja o magijskoj moći ovakvog kucanja? Često nam se to događa - pričamo o tome da mislimo da smo se dobro pokazali na razgovoru za posao, pismenom dijelu ispita, ljubavnom sastanku, o trudnoći drage rođake ili nadama za budućnost, a potom zastanemo i gotovo usplahireno pokucamo po ivici drvenog stočića uz komentar "Da kucnem u drvo" ili "Da ne čuje zlo". Tek nakon što to >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << uradimo, nastavljamo razgovor. Istorija Nažalost, ne zna se sa sigurnošću kada je i kako ideja o kucanju o drvenu površinu radi prizivanja sreće rođena. Sudeći po najčešće isticanim teorijama, to je na neki način povezano s našim paganskim precima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda. Po jednoj teoriji, kada bi naši preci kuckali površinu drveta, prizivali bi ove duhove u pomoć, dok je po drugoj ovaj običaj nastao na teritoriji Irske, kada su pagani zahvaljivali vilenjaku zbog toga što su imali sreće u nečemu, piše "Nacionalna Geografija". Vremenom, kucanje o drvenu površinu postalo je način da prizovemo sreću ili se zahvalimo na njoj, jer je buđenje duhova počelo da se smatra uznemiravanjem mrtvih, koje može imati sasvim suprotan efekat - nesreću. Takođe, neke grupe hrišćana su na ovaj način prizivali zaštitu Isusa Hrista: svako drvo simbolisalo je krst na kojem je on razapet. "Kucanje u drvo" je, zanimljivo, povezano i sa stradanjem Jevreja u Španiji 1490. godine. Naime, kada se Inkvizicija pod vođstvom zloglasnog Tomasa Torkemade ustremila ka Jevrejima, oni su se sakrivali u sinagogama, koje su bile napravljene od drveta. Jedini način da uplašeni begunac spase svoj život i uđe u hram bio je da na drvenim vratima otkuca tajnu šifru poznatu onima s druge strane vrate. Iz tog razloga, kao i zato što je ovo kucanje spaslo mnogo života, i ova priča podržava teoriju o tome da smo ovaj običaj razvili kako bismo prizvali sreću. Zašto danas različiti narodi kucaju o drvo? Danas se u različitim država kuca o drvo u različitim situacijama i iz različitih razloga. Ova fraza je veoma zastupljena širom svijeta, ali nije mnogo naroda koji zaista i kucnu o drvenu površinu nakon što je izgovore. U Iranu se to čini kada se izgovori nešto pozitivno o nekome, kako bi se oterao urok, i kaže: "Bezan-am be takhteh, cheshm nakhoreh". U Engleskoj se o drvo kuca kako bi se dusi pozvali u pomoć, u Bugarskoj kako bi se (bug. чукам на дърво) sujeverni zaštitili od zla (ali ne nužno prizvali sreću) - uglavnom kada reaguju na loše vijesti ili zamišljene neprijatne situacije. U zemljama bivše SFRJ se uglavnom kuca u drvo kada pričamo pozitivno o nečemu i ne želimo da se to promijeni, u Poljskoj i Rusiji kada se govori o nečemu lošem - da se otjera mogućnost za to, ili o nečemu dobrom da se to prizove. U Italiji se to razvilo u dodirivanje gvožđa (ital. tocca ferro) nakon što sujevjerna osoba ugleda porgebnika ili nešto drugo povezano sa smrću.

Nastavak na BanjalukaLive.com...